Izvor: Paucaverba
DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
2. lipnja 2024.
Antonio Kljajić, bogoslov V. godine (Požeška biskupija)
Čitanja: Pnz 5,12-15; Ps 81,3-8a.10-11; 2 Kor 4,6-11; Mk 2,23 – 3,6
Ove nedjelje, Crkva nam daje tekst o „kršenju zakona“ tj. možemo ostati zbunjeni kako Isus „krši“ zakon kojeg je sam dao Mojsiju. Međutim, ni u jednoj situaciji Isus nije prekršio zakon koji je dao, već ga na ispravan način želio predstaviti čovjeku.
ŽIDOVSKI NAROD PONOVO ROBUJE?
Iz Evanđelja vidimo kako izraelski narod ponovno postaje rob, ali ne onakav kakav je bio u Egiptu, već sada kroz Zakon. Zaboravili su Mojsijeve riječi da budu slobodni od rada kako bi se taj dan mogli posvetiti Bogu, a oni postaju robovi misleći samo na ovozemaljska dobra, tj. da ih Bog neće obdariti svojim blagoslovom. Židovski narod zaboravio je slobodu. I danas, u užurbanom svijetu, zaboravljamo na Boga. Često možemo čuti kako se nema vremena za Boga, tj. nema se vremena za molitvu, za svetu misu, za susret s bližnjima. Danas je svima cilj priskrbiti si toliko bogatstvo, zaboravljajući da ništa od toga nećemo ponijeti sa sobom kada stupimo pred lice Božje. Židovski je narod također bio vezan za ovozemaljsko. Učenja svećenika o Šeolu, odnosno podzemnom životu nakon smrti, dovela su do toga da su mislili o zemaljskim stvarima i zemaljskom vršenju Zakona, odnosno da ih Bog dariva samo na ovom svijetu kroz potomstvo i bogatstvo. Zaboravili su da Gospodin to ne traži, već da Gospodin traži čisto srce koje je njemu u slobodi predano. Zato je subota posvećena Gospodinu; taj je dan posvećen kako bi čovjek postao svjestan da upravo Bog je onaj koji te dariva i da taj dan provedeš u zahvalnosti prema Njemu koji te krijepi kroz radne dane. To Židovi nisu shvaćali, već su držali taj Zakon kako bi ovdje imali blagoslove, a ne u vječnoj Domovini. Zato Isus i govori u evanđelju: “Nije čovjek radi subote stvoren, nego subota radi čovjeka,” kako bi čovjek imao dan kada može odmoriti od napornog tjedna punog obaveza i taj dan prikazati zahvalu Bogu za sva dobročinstva. Zato, zastanimo i promotrimo kako nas Bog jača kroz naše svakodnevne obaveze i zahvalimo mu taj subotnji dan što smo imali snage izvršiti svoje obaveze. A ta se zahvala najbolje očituje u Euharistiji, kada donosiš potpuno sebe Bogu i prikazuješ svoju zahvalu. U konačnici, euharistija znači zahvaljivanje: “Hvala ti, Bože, što mogu ovaj dan tebi posvetiti kao zahvalu za sva ona dobročinstva koja mi daješ i koja me izgrađuju za život.”
ŽIVOT SPASITI ILI POGUBITI?
Zanimljivo je vidjeti kako farizeji i herodovci ne žele vidjeti Božja djela koja se očituju na bolesnom čovjeku, već samo prate da se subota ne prekrši. Polaze od toga da je Isus mogao bilo koji dan ozdraviti čovjeka, ali zašto baš subota? Poznata fraza koju čovjek zna reći je: „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.“ Bolesan čovjek utjehu traži u bogoslužju, traži od Boga milost, traži Boga da mu oprosti grijehe jer smatra da njegova bolest dolazi od grijeha. Grijeh je bolest za dušu i kada duša ozdravi, i tijelo je tada zdravo. Čovjek usahle ruke traži milost Božju. Gospodin Isus dolazi i stavlja ga u sredinu. Stavlja ga u sredinu kako bi pokazao da je čovjek u centru Božjeg srca, da je Njegov dolazak u ovaj svijet upravo zbog čovjeka i da Ga svojom smrću vrati u središte Božjeg srca. Čovjek je slab bez Boga, zato je bolestan. Ne može ništa bez Božje pomoći. Isus postavlja pitanje: spasiti život ili pogubiti? Je li Isus došao da pogubi čovjeka ili da ga spasi? Vazmena otajstva svjedoče na koje je pitanje Gospodin odgovorio. Čovjeka ozdravlja jer je vidio njegov vapaj, smilovao se i uslišio, a ostalima dao poruku da je čovjek u središtu svega Božjega i da se čovjeka nikada ne smije zapostaviti. To nas upravo vraća na prvo čitanje gdje Mojsije govori da se i sluga kojeg je osoba imala pusti isto da počine u miru jer je i sam sluga istog dostojanstva kao i slobodan čovjek.
ŽIVJETI SUBOTU
Za nas kršćane, subota ili šabat nije samo dan u tjednu, već je to dan koji nadilazi vrijeme. Subota je život s Bogom, subota je biti u Božjoj prisutnosti, subota je dan zahvale Bogu za sva dobročinstva koja nam je dao. Subota je dana čovjeku da može s Bogom graditi odnos; u konačnici, dana je čovjeku kako bi se maknuo od svakodnevnih briga i ušao u odnos s Bogom, osobito kroz molitvu. Zato je naš šabat upravo sveta misa, jer dolazimo pred Boga sa svojim zahvalama i prinosimo ih na oltar kako bismo dobili snagu za ponovno vršenje svojih obaveza. Sjeti se da poštuješ subotu kao dan u kojem ćeš Bogu zahvaliti za sve ono dobro koje ti daje i, okrijepljen njegovim svetim tijelom i krvlju koje primaš na svetoj misi, budeš ojačan za nove izazove. I zapamti još ovo: ti si u središtu Božjeg srca. Ti si, dragi brate i sestro, njegova slika i prilika.
