TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
17. prosinca 2023.
Franjo Pištelek, bogoslov V. godine (Zagrebačka nadbiskupija)
ČITANJA: Iz 61,1-2a. 10-11; 1Sol 5,16-24; Iv 1,6-8. 19-28.
Treća nedjelja došašća nosi naslov nedjelje radosnice. U čemu je kršćanska radost? Zbog čega bismo se trebali radovati?
Prorok u starozavjetnome čitanju svjedoči o svome poslanju. Bog ga je pozvao, pomazao i poslao naviještati radosnu vijest onima koji su ubogi, srca slomljena i zarobljeni, drukčije rečeno cijelom narodu. Razlog zbog kojeg je ova vijest radosna bolje možemo uočiti iz vremenskog okvira teksta koji je povezan s povratkom iz babilonskoga ropstva tijekom kojega je Bog tješio svoj narod i bio mu blizak, a sada je napokon izlaskom iz ropstva započela konkretna obnova i ponovna uspostava zajednice. Za starozavjetni mentalitet oduzeti nekome zemlju i biti u izgnanstvu bio je znak odbačenosti i udaljenosti od Boga. Sada nakon povratka u obećanu zemlju narod se raduje jer je opet na njemu Gospodnji blagoslov i spasenje. Povratak u zemlju promatra se kao Božje spasenjsko djelo. Prorok naglašava kako se ,,radošću silnom u Gospodinu“ raduje jer je odjeven ,,haljinom spasenja“, uspoređujući tu sreću sa ženidbenom radošću supružnika čime se želi podsjetiti na potrebu vjernosti Božjem savezu i Bogu koji jedini donosi spasenje čovjeku koji si sam nikako ne može omogućiti sreću i spasenje. U prilog ovome svjedoči i samo izgnanstvo Izraela koje se dogodilo kada je narod mimo Boga i u suprotnosti Njegovome planu krenuo svojim grešnim putovima pouzdajući se u svoje snage.
U Ivanovu evanđelju slušamo o Ivanu Krstitelju koji je također ,,poslan od Boga“ ne svjedočiti za sebe, već za Boga koji ga je poslao. Nadalje, Ivanu Krstitelju Židovi su poslali svećenike i levite da ga pitaju o njegovu podrijetlu jer su očekivali Mesiju. Ivan Krstitelj naglašava potrebu poniznosti koju uočavamo iz njegovih riječi kako on nije Krist. Ivan upućuje na središnjost Boga, a ne nas samih. On je sluga Božji i njegovo djelovanje je slobodno i dragovoljno podvrgavanje Božjoj volji. Ivan ne vara ljude da je on Mesija kao neki i ne želi vezati ljude za sebe, već za Boga. Zanimljivo je kako Ivan citira drugi dio Knjige proroka Izaije koji nosi naslov ,,Knjiga utjehe“ zbog navještaja o skorom Božjem dolasku, oslobođenju iz ropstva i izgrađivanju slobodne zajednice: ,,Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!“. Kao što je prorok tada naviještao o Bogu koji će ih izvesti iz ropstva zbog čega se narod radovao i tješio, tako i sada Ivan Krstitelj govori o radosnoj i spasenjskoj prisutnosti Boga koga Židovi ne poznaju: ,,Među vama stoji koga vi ne poznate“. Naime, nije dovoljna sama zainteresiranost kao kod Židova koji šalju druge raspitivati se o Mesiji. Kako Ivan Krstitelj govori potrebno je poravniti put Gospodinu koji nam dolazi, odnosno koji je među nama. To poravnanje događa se čišćenjem od grijeha, obraćenjem srca k Bogu i njegovanjem kreposnog života u Božjoj spasenjskoj prisutnosti.
Na treću nedjelju došašća možemo se radovati zbog bliže priprave na slavlje otajstva rođenja Sina Božjega, zbog njegova dolaska među nas. Evanđelist Luka na dan Isusova rođenja pastirima javlja ,,veliku radost za sav narod“ koja je u tome što se identitet novorođenog djeteta poklapa s identitetom Spasitelja svijeta – Krista Gospodina. Ovo je uzrok naše radosti na nedjelju radosnicu. Ne radost zbog odmora, ugodnog društva, proslave blagdana sa svojom obitelji, ugođaja ili nečeg drugoga. Istinska je radost samo u tome ako prihvaćamo da je novorođeni Isus Krist Spasitelj naš. A kako prihvatiti ovo veliko otajstvo ako se nismo očistili od grijeha i obratili k Bogu? Ovo poravnanje, odnosno trajno obraćanje Bogu nije preduvjet za Božji dolazak. Bog je inicijator spasenja i On sigurno dolazi, odnosno već je među nama. Budući da on nije nasilan Bog, na nama je da ga slobodno prihvatimo ili odbacimo. Dakle, poravnanje puta Gospodinu uvjet je prihvaćanja darovanog spasenja. Spasitelja koji nam se besplatno i nezasluženo daruje i koji nam dolazi u obliku maloga djeteta trebali bismo prihvatiti svim srcem, dušom i bićem. Inače će nam se dogoditi da će Bog biti među nama, ali ga nećemo poznavati kao i Židovi iz evanđelja.
I na kraju, budni u molitvi i prepuni radosti iščekujmo blagdan Kristova rođenja kao događaj spasenja koji ćemo očišćeni od grijeha i pripravna duha radosno prihvatiti i slaviti. Usmjerimo svoj pogled na svetoga Josipa, čuvara Otkupitelja i zaštitnika obitelji, te na Blaženu Djevicu Mariju o kojoj tijekom ovog vremena možemo razmatrati kao o trudnici u visokom stupnju trudnoće, na teškom putu prema Betlehemu u nesigurnostima i opasnostima svijeta, koja vjerojatno nije razumjela otajstveni Božji plan u potpunosti, ali je ipak s vjerom prihvatila biti Škrinja zavjetna i Hram Božji i dragovoljno primiti Božji dar za sve nas – Isusa Spasitelja, čije je rođenje i ona radosno iščekivala. Ispunjena ljubavlju, duhom služenja i poniznosti neka nam ona bude učiteljica duhovnog života da svoj vlastiti život učinimo prinosom Bogu kao put i sredstvo vlastita posvećenja
