NEDJELJA DUHOVA – PEDESETNICE
19. svibnja 2024.
Jurica Klanfar, bogoslov V. godine
(Zagrebačka nadbiskupija)
ČITANJA: Dj 2, 1-11, Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34, Gal 5, 16-25, Iv 15, 26-27; 16, 12-15
Djela apostolska govore nam o mnoštvu sabranog bogobojaznog naroda koji se skupio na blagdan Pedesetnice u Jeruzalemu. Učenici se nalaze na istome mjestu kada na njih silazi Duh Sveti u liku ognjenih razdijeljenih jezika, što nam to govori? Duh Sveti silazi na okupljenu zajednicu, Duh se jedino može njegovati i ispravno izgrađivati u zajednici, razdijeljeni jezici upućuju na jednost Duha Svetoga, odnosno Božju nepodijeljenost jer prije nego li se nešto razdijeli moralo je biti povezano. Samo bogobojazni ljudi, odnosno, oni koji su spremni slušati Božju Riječ i koji su otvoreni Božjoj prisutnosti mogu čuti i Njegovu Riječ preko dvanaestorice. Slavljenje Boga i Božjih djela ne poznaje nikakvu barijeru, niti različitost jezika sprječava razumijevanje Božjih djela u nečijem životu. Ognjeni jezici slika su promjene, oganj spaljuje i pročišćuje, oganj je onaj koji pokreće promjene. Ovdje možemo povući i paralele sa stvaranjem kao i s ukazanjem Boga Mojsiju u gorućem grmu. Prilikom stvaranja svijeta i čovjeka prisutan je Duh, On sve uređuje i jedino je čovjeku udahnut kako bi postao živ, možemo zaključiti kako je čovjek koji je primio Duha Svetoga novi stvor odnosno započinje novo stvaranje čime nas vraća u prvobitno stanje u kojemu je čovjek slobodno živio i komunicirao s Bogom. Lijepe li slike! Gorući grm nas upućuje na to koliko god Bog nama dao On uvijek ostaje trajan jer grm gori a ne sagorijeva, podjeljivanje Duha ne umanjuje Njega već nama omogućuje udioništvo u Njemu.
Psalam nam govori o Božjem dahu preko kojega sve nastaje i sve se stvara, koji je izvor života u svemu što od Njega potječe, a to je apsolutno sve, jedino u Bogu sve može postojati. Govori se o važnosti čovjekova posvješćivanja upravo te činjenice i davanja slave Bogu radi toga.
Vidjeli smo što Duh Sveti u nama proizvodi i na koji način utječe, psalam nam govori o Božjem dahu koji sve podržava na životu i o zahvali za postojanje. Poslanica Galaćanima nam govori o konkretnoj prisutnosti Duha Svetoga u ljudskome životu i kako ga prepoznati. Tko živi po Duhu ne potpada Zakonu jer za plodove Duha Svetoga nema zakona, plodovi ga nadilaze, velike riječi svetoga Pavla. Rekli smo da Duh Sveti pročišćuje samim time logično je ne potpadanje pod Zakon jer je on sav ispunjen u Isusu Kristu, kojega smo pozvani nasljedovati i živjeti po Njegovom Duhu. On sam kaže kako to ne znači činiti što hoćemo jer i dalje imamo palu narav i strasti koje nas navode na činjenje stvari koje nas udaljavaju od Boga, bližnjih i samih sebe, nalazimo se u konstantnoj borbi u kojoj se svakodnevno odlučujemo za Krista potpomognuti Duhom Svetim.
Krist govori o poslanju Duha Istine i Branitelja koji izlazi iz Oca i Njega. Istina je uvijek oganj koji sažiže sve naše zablude i laži u kojima živimo i usmjerava nas na ono bitno i nepromjenjivo, a to je Bog. Kako bi približio naš odnos prema Istini poslužit ću se jednom legendom iz XIX. stoljeća koja kaže kako su se jednoga dana susrele Istina i Laž. Laž kaže Istini: „Danas je krasan dan!“ Istina pogleda u nebo i oko sebe pa se začudi jer je dan uistinu bio lijep. Njih su dvije toga dana dosta vremena provele zajedno i tako naišle na jedno jezero. Laž reče Istini: „Voda je jako lijepa i ugodna, hajdemo se zajedno okupati!“ Istina dodirne vodu pa se i sama uvjeri da je voda zaista ugodna. Obje skinu svoju odjeću i krenu se kupati. Najednom Laž izađe iz vode, obuče odjeću Istine i pobjegne. I šokirana Istina izjuri iz vode i potrči naokolo tražeći Laž i svoju ukradenu odjeću. Gledajući golu Istinu ljudi su iskaljivali svoj bijes i osudu. Ti isti ljudi svojim su postupcima natjerali Istinu da se vrati natrag u jezero kako bi u njemu utopila svoj stid. Istovremeno dok se Istina skriva, Laž putuje svijetom maskirana u Istinu i tako zadovoljava potrebe društva. Ona mu podilazi i ljudi je vole, dok isti nipošto ne bi željeli susresti golu Istinu.
Bez Duha Istine i Branitelja o kojemu Isus govori ne sudjelujemo u borbi i nismo pobjednici nad svojim strastima iako je bitka već dobivena na križu. Potreban nam je Duh Sveti kako bi bili dionici pobjede koju nam je donio Krist.
O Duhu Svetom i njegovom djelovanju govorio je i carigradski patrijarh Atenagora: „Bez Duha Svetoga Bog bi bio daleko, Krist ostaje u prošlosti, evanđelje mrtvo slovo, Crkva jedna jednostavna organizacija, autoritet moć, misije jedna propaganda, kult arhaizam, moralno djelovanje – djelovanje robova. Ali u Duhu Svetom svemir je oplemenjen rađanjem kraljevstva, uskrsnuli Krist se uprisutnjuje, evanđelje biva moć i život, Crkva ostvaruje zajedništvo s Presvetim Trojstvom, autoritet se pretvara u služenje, liturgija u spomen i anticipaciju, djelovanje ljudsko biva pobožanstvenjeno.“ Ovo je ta Istina i ovo je ta pobjeda!
