DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
25. veljače 2024.
Krešimir Haramija, bogoslov V. godine (Zagrebačka nadbiskupija)
ČITANJA: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10
Liturgija riječi danas stavlja pred nas Božje očitovanje čovjeku, koje traži čistu i nepokolebljivu vjeru. Kako li je teška kušnja na koju Bog stavlja praoca izraelskog naroda, Abrahama, kad ga traži da mu žrtvuje jedinog sina, jedinog potomka i nasljednika. Kao da odlazak iz vlastite zemlje i godine neplodnosti Abrahama i Sare ne bijahu po sebi teško životno breme, nego se Bog odlučio za najteži ispit vjernosti i želi krv njihovog jedinorođenca. Kakav je to Bog koji postavlja ovako nehuman i okrutni zahtjev nad dvoje starih ljudi. Ali, Abrahama u vjeri i odanosti Bogu nije pokolebala niti snažna očinska ljubav prema sinu proživljavajući teške korake do žrtvenika. I zbog te vjere Bog Abrahama blagoslivlja još jednim čudom, obilnim potomstvom koje se proširilo i stvorilo jedan narod. Bog je ovim događajem tražio Abrahamovu stamenu vjeru i čisto srce, ali i nama danas poručuje da je čovjek pozvan prepustiti se njegovom vodstvu čak i onda kad se taj put čini nelogičnim, nepravednim i suludim. Što su naše žrtve prema onoj koju je Sin Božji po volji Očevoj podnio za nas? Koliku nam je ljubav Otac darovao kad „ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!“, kako kaže sveti Pavao. Zaustavio je Abrahama da mu žrtvuje sina, ali svojeg je Sina dao žrtvovati. Ta je žrtva, jednom učinjena zauvijek, izvor svih blagoslova i sakramenata kojima se Crkva danas kao živa zajednica krijepi i obnavlja.
Takvu Isusovu nemilu sudbinu njegovi učenici nisu mogli shvatiti. Događaj preobraženja na visokoj gori, koji nam donosi evanđelist Marko, slika je slave koja se nalazi iza križa koji je Isusu za petama. Trojica učenika, Petar, Jakov i Ivan trebali su naučiti lekciju o križu i ispraviti svoje mišljenje o Mesiji. U svjetlećoj ekstazi, uz Isusa preobražena lica, pojavili su se Mojsije i Ilija. Stari je zavjet – Zakon i proroci – došao ususret Novom. Bog Otac očitovao se iz oblaka i priznao Isusa svojim Sinom uz naredbu: slušajte ga. Na Isusovom krštenju Očev je glas bio upućen Isusu, a sada u preobraženju učenicima, kojima je bilo teško shvatiti da nebeska slava koja im se očitovala ne može biti ušatorena među ljudima bez rata protiv grijeha odnosno žrtve koju će njihov učitelj morati podnijeti da ispuni Zakon i proroke.
Na početku drugog korizmenog tjedna neka nam u svijesti bude istina o ljubavi kojom nas ljubi naš nebeski Otac. Svaka asketska vježba kojom ćemo se truditi postići određenu krepost nužno mora voditi odnosu s Bogom. Slava nebeska koju nam je Isus omogućio svojim spasenjskim djelom – mukom, smrću i uskrsnućem, traži od nas da budemo kristoliki, da svoj život učinimo sličnim Isusovom, obnavljajući tako našu bogolikost koja je narušena istočnim grijehom. Bogu nisu potrebna naša odricanja i trapljenja, nego nama. Bogu je potrebno naše raskajano i zahvalno srce kojim mu ljubavlju ljubav uzvraćamo.