ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU
28. siječnja 2024.
Antonio Kljajić, bogoslov V. godine (Požeška biskupija)
ČITANJA: Pnz 18,15-20; Ps 95,1-2.6-9; 1Kor 7,32-35; Mk 1,21-28
Draga braćo i sestre!
U vremenu kroz godinu, promatramo kako se Crkva brižljivo posvećuje osluškivanju Gospodina, pružajući nam Njegove poruke i smjernice za život. Tijekom ovog liturgijskog razdoblja nalazimo se u školi Gospodnjoj. S Gospodinom rastemo i učimo od Njega, jer je On, kako reče, “krotka i ponizna srca”. Danas razmatramo Isusov poziv, a to je navještaj Kraljevstva Božjega. Taj poziv dodiruje i nas jer svi težimo biti s Njim i živjeti s Njim, a onima koji ustraju, s Njime će i kraljevati. S Gospodinom nestaje svaka tmina, a naš život dobiva smisao jer smo Njegova slika i prilika. No, zaustavimo se sada na današnjoj liturgiji riječi.
SLUŠATI ONOGA KOGA GOSPODIN POSTAVI ZA SVOGA NAVJESTITELJA
U prvom čitanju primjećujemo kako Mojsije prenosi obećanje koje Gospodin daje, a to je dolazak još jednog proroka, većeg čak i od Mojsija. Razumijemo važnost Mojsija za Izrael, budući da je on prorok iznad svih starozavjetnih proroka. Bog Mojsiju najavljuje dolazak novog, većeg proroka, a taj prorok bit će sam Gospodin u osobi Isusa Krista, koji se zbog nas utjelovio, podnio muke i smrt, te treći dan uskrsnuo. Osim toga, naglašeno je ono što ostaje s nama iz ovog čitanja: “A ne bude li tko poslušao moje riječi koje prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.” Ova poruka odnosi se ne samo na Izrael, već na sve narode. Ponekad čujemo Božji glas, no zatvoreni smo u sebe, izjavljujući da nam je važno samo vlastito dobro, ne mareći za druge ili za Boga. Takav mentalni sklop prisutan je i danas, možda ne izravno izgovoren, ali vidljiv u djelima koja donose zlo. Čovjek je zaboravio osnovne zapovijedi – da je ništa pred Bogom i da sve što gradi, gradi bez Boga. Gospodin jednostavno traži od nas da budemo Njegovi, pozivajući nas da živimo s Njim. Živjeti prema Njegovim zapovijedima donosi radost, jer znamo da nas Bog nikada neće napustiti. Čak i ako mi nismo vjerni, On ostaje vjeran, kako nas podsjeća Apostol. Stoga, danas se pitajmo: Jesmo li spremni slušati Onoga koga je Gospodin postavio kao svog Navjestitelja? A tko je taj Navjestitelj? Sam Gospodin Isus Krist.
NOVI NAUK ILI NAUK KOJI VEĆ JEST?
Čuli smo evanđelje, gdje vidimo ostvarenje onoga što je Mojsije najavljivao o proroku. Isus sjedi i poučava, izražavajući vlast kroz svoje riječi. Posjedovati vlast znači biti postavljen u tu službu i imati pravo propovijedati. Kada Isus govori, ljudi se dive i ističu da je to neki novi nauk, jer su svjedočili izlasku zloduha iz čovjeka nakon Njegovog govora. Zloduh prepoznaje Isusa i svjesno tvrdi da ga je došao uništiti. Isus je došao s ciljem uništiti grijeh i nadići smrt koja je stajala na putu čovjeka prema Kraljevstvu Božjem. Ljudi, promatrajući ovo, govore o nekom novom i snažnom nauku. Međutim, naglašava se da taj nauk nije nov, već isti onaj koji je Mojsije primio, ali koji je bio zloupotrijebljen od strane onih kojima je bio povjeren. Gospodin Isus poučava taj nauk onako kako bi trebao biti ispravno prenesen, a ne kako nama odgovara. Svatko od nas je, draga braćo i sestre, izložen iskušenju prilagođavanja Božjeg nauka sebi, slično onima koji su ga ranije naučavali. Umjesto da prihvatimo nauk onakav kakav jest, često ga prilagođavamo sebi, oponašajući Izraelce koji nisu slušali glas proroka koga im je Gospodin poslao. Stoga je nužno zastati i postaviti si pitanje: Živim li prema Kristovom nauku? Je li moj život prožet Njime ili ga opet oblikujem prema vlastitim željama?
ŽIVJETI S BOGOM SVAKODNEVNO
I na kraju, možemo reći sljedeće. Gospodin se očitovao u povijesti te se i nama očituje danas. Govori preko svoje Crkve kako živjeti i postići Kraljevstvo Božje. To možemo postići onda kada ga slušamo i vršimo Njegove zapovijedi te na kraju Ga prihvatimo kao Učitelja našeg života. U konačnici budimo radosni jer smo otkupljeni Njegovom smrću na križu, kako bi bili s Njime i s Njime kraljevali. Nemojmo se bojati ovoga svijeta jer će proći, a Bog nikad neće.
