ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
11. veljače 2024.
Ivan Iviček, bogoslov V. godine (Zagrebačka nadbiskupija)
ČITANJA:Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45
Razmišljajući o današnjim čitanjima možemo reći kako nas vode kroz tri slike pada i uzdizanja u
čovjekovom životu. Prva slika je pad u grijeh i spoznaja da smo sagriješili. Čovjek od svoga prvoga
pada osjeća krivicu za to što je prekršio Božju zapovijed i kada padne u grijeh počinje doživljavati
promjene u svom životu, sram ga je za to što je učinio. U prvom čitanju Levitski zakonik stavlja pred
nas propis kako se moraju ponašati oni koji su oboljeli od gube. Oboljenjem postaju margina društva,
izolirani od zajednice, odbačeni i smješteni daleko izvan naseljenog mjesta kako ne bi koga od
zajednice zarazili svojom bolešću. Da bi dobili potvrdu za svoju bolest trebali su se pokazati
svećenicima koji su potvrdivši bolest gube na njihovim tijelima odredili daljnje postupanje i izolaciju
od društva. starozavjetni svećenici svojim djelovanjem bili su zaduženi spašavati zajednicu od zaraza i
bolesti i sprječavati da se zaraza širi među narodom. Koliko je čovjek zaražen gubom morao trpjeti i
podnositi sramotu svoje bolesti izvanjskim činima kojima je upozoravao da je bolestan vičući „nečist,
nečist“ i dajući znakove svojim naruženim izgledom koji je još više isticao kožne deformacije koje je
bolest gube na njemu ostavljala kao posljedicu oboljenja? Današnji čovjek koji je upoznao Krista
svaki puta kada „oboli“ od grijeha svojim činom udaljava se od Kristove zajednice na duhovan način.
Svojim načinom života i djelima odlučuje da će se odvojiti od Kristove zajednice i postaje nečist.
Druga slika kroz koju možemo promatrati čitanja koja su pred nama je slika spoznaje da smo nečisti i
pokušaj čišćenja. To nam zorno prikazuje u današnjem evanđelju gubavac koji je trebao držati
Mojsijev zakon, ali krši sve propise i zapovijedi koje su mu dane i prilazi Isusu i moli ga za
ozdravljenje. On u tom času riskira i sve stavlja na kocku pa čak i prijetnju da bi mogao biti
kamenovan kao kaznu za kršenje Mojsijeva zakona i dolazi Isusu sa molbom da ga očisti. Isus ga
prima ganuto, ne odbacuje ga, pruža mu svoju ruku i čini mu što ga je zamolio – ozdravlja ga. Nama
to čini svaki puta kada ga zamolimo da nas očisti u sakramentu ispovijedi. Taj trenutak spoznaje da
smo nečisti i da smo potrebni pomoći i Isusova dodira kako bismo sa sebe skinuli onu duhovnu
nečistoću i bolest koju smo na sebe navukli grijehom. U toj slici pada na koljena i molbe oproštenja
gledamo trenutak pružanja ruke baš kao što ju je pružio i ovome gubavcu i osjećamo da dolazi
trenutak u kojem nas ozdravlja od naše gube grijeha kojom smo prekriveni. Krist to danas čini kroz
svoje svećenike koji imaju zadaću svakoga koji se nađe u potrebi privinuti na svoje grudi i pružiti mu
ruku spasenja i ozdravljenja u svetim sakramentima baš kao što to čini i Isus. Svaki sakrament u kojem
svećenik u ime Isusovo djeluje jest živi susret sa Spasiteljem koji nas preobražava i daje nam novu
priliku da ponovo budemo dio njegove zajednice na jednak način kao što smo bili i prije onečišćenja
grijehom. Kroz sliku spoznaje i očišćenja dolazimo do slike zahvaljivanja za učinjena dobročinstva.Dobro je da zastanemo i zapitamo se na čemu ja zahvaljujem Gospodinu? Zahvaljujem li samo za ono
što sam vlastitim snagama učinio i za što mislim da sam ja samo svojom sposobnošću zaslužan ili
zahvaljujem za sve talente i dobročinstva koja sam primio od Gospodina da bi se mogao njima koristiti
i pomoću njih činiti dobro. Isus ne traži od gubavca da njemu samome iskaže hvalu, već mu naređuje
da šuti o primljenom dobru i da se pokaže samo svećenicima za svjedočanstvo o učinjenom dobru.
Ljudsko oduševljenje Božjim zahvatom u život gubavca nije se moglo sakriti i on je od radosti svima
u svojoj okolini navijestio što je primio od Boga. On ne može sakriti radost zbog ponovnog rođenja i
prihvaćanja u društvo iz kojega je bio izoliran i odbačen, prepušten samome sebi i u konačnici smrti u
odbačenosti zaboravljen od svih. Treća slika zahvaljivanja trebala bi nas potaknuti da i mi oduševljeno
svojim životom razglašavamo radost za primljena dobra koja primamo od Gospodina. Ljubav koju
nam je iskazao Gospodin na drvetu križa prolijevajući za nas i zadnju kap svoje svete krvi trebala bi
nas potaknuti da i mi ljubimo tako da druge preobražavamo svojom ljubavlju jer iz nas samih djeluje
Bog koji ljubi. A ljubi nas toliko da nam daje u sakramentima neizmjernu ljubav i zahvaća u naš život
preobražavajući nas na takav način da skida sa nas gubu grijeha pružajući nam ruku kojom nas
podsjeća da smo njegovi jer nas on sam želi. Kao što ga gubavac moli tjelesno zdravlje molimo i mi
Gospodina duhovno zdravlje i čistoću misli, riječi i djela kako bismo mogli poput svetoga Pavla
drugima svjedočiti svojim životom da smo nasljedovatelji Kristovi. U tome neka nam pomogne
Blažena Djevica Marija koju ove nedjelje slavimo kao Gospu Lurdsku – zdravlje bolesnih.
