ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA
21. travnja 2024.
Franjo Pištelek, bogoslov V. godine (Zagrebačka nadbiskupija
Čitanja: Dj 4,8-12; Ps 118,1.8-9.21-23.26.28.29; 1 Iv3,1-2; Iv 10, 11-1
Isus Krist u prvoj rečenici evanđeoskog ulomka za sebe svjedoči da je pastir dobri. Imajući sliku pastira koji čuva svoje ovce iz svakodnevnog razumijevanja zaključujemo da posao pastira iziskuje svakodnevnu brigu oko ovaca, a najviše dolazi do izražaja kada grabežljivci napadaju stado. Isus upozorava na razliku između dobroga pastira kojemu je stalo do svojih ovaca i najamnika, koji se u času kada vukovi napadnu, odvaja od stada i želi spasiti svoj život ostavljajući ovce kao žrtve predane u zube vukova da ih oni rastrgnu i ubiju. Možemo zamisliti scenu u kojoj je najamnik unajmljeni čovjek koji za dogovoreni iznos vodi ovce na pašu i odjednom dolaze vukovi. Ukoliko najamnik vidi da je opasnost velika i da vukovi mogu ugroziti i njegov život, budući da između njega i ovaca nema druge poveznice osim novčane, radije će pobjeći i žrtvovati život svojih ovaca, nego da njegov život nastrada.
Ova je usporedba s Isusom prevladana time što je Krist onaj pastir koji ne samo da potpuno besplatno pase svoje stado, nego neće bježati od svojih ovaca u času nevolje, dapače svoj će život slobodno predati iz ljubavi prema svim ljudima. On ga ne predaje kao druge žrtve među žrtvama, već ga predaje jer On sam tako želi. U kontekstu vazmenog vremena možemo reći da je grijeh onaj vuk koji napada ovcu, to jest čovjeka i njegovo srce. Grijehom je čovjek tako postavljen u stanje bespomoćnosti i nespašenosti. Slično kao što ne može niti jedna ovca od vuka obraniti drugu ovcu, tako ni jedan običan čovjek ne može spasiti drugog čovjeka od grijeha. Za to je potrebna Božja intervencija. Nije bez razloga đavao u svetopisamskim tekstovima prikazan čovjekoubojicom. Grijeh ide za time da ubije čovjeka, prije svega misli se, naravno, na duhovnu smrt.
Bog je svoju spasenjsku intervenciju na najupečatljiviji način pokazao kada je radi nas ljudi i radi našega spasenja podnio muku, položio svoj život za sve ljude na križu i opet ga slavno uzeo na dan uskrsnuća. Dobri Pastir, Isus Krist, koji je ujedno i Uskrsli Pastir, izvlači nas iz stanja grijeha, smrti i nespašenosti i uvodi nas u spašeni život koji je već započeo, a na potpuni će se način ostvariti poslije ovozemaljskog života. Švicarski fizičar Arnold Benz znakovito je rekao da je s uskrsnućem u svemiru nastala nova dimenzija, a to je nada. Zato ne bismo trebali očajavati jer nitko nije ostavljen na milost i nemilost neprijatelju. Kristova muka, smrt i uskrsnuće univerzalno su važeći za sve ljude, ne samo za kršćane. Isus i sam kaže da ima i drugih ovaca izvan ovog ovčinjaka. Kristovo otkupiteljsko djelo nikoga nije ostavilo pred vratima kraljevstva nebeskoga. Kod Isusa nema odbačenih, neželjenih i diskriminiranih. On se kao Dobri Pastir brine za sve, traži onu jednu izgubljenu ovcu, polaže svoj život za sve ljude koje je skupio u jedno stado. Naš je Gospodin umro i uskrsnuo za sve ljude da bi svi ljudi mogli biti dionici božanskoga života.
