Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je na Svjetski dan siromaha, u nedjelju 16. studenog 2025. godine, euharistijsko slavlje u kapeli sestara Misionarki ljubavi – sestara Majke Terezije u Jukićevoj.
Na misnom slavlju koncelebrirali su predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije mons. Zlatko Koren, župnik in solidum Župe sv. Blaža vlč. Anđelko Katanec, sudski vikar Međubiskupijskog suda prvog stupnja u Zagrebu i redoviti misnik u Jukićevoj preč. Josip Šalković, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić, odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić te duhovnik vlč. Ivan Grbešić, u zajedništvu sa sestrama Misionarkama ljubavi, djelatnicima i volonterima zagrebačkog Caritasa na čelu s ravnateljicom s. Jelenom Lončar te volonterima i korisnicima pučke kuhinje. Liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi zagrebačke Bogoslovije.
Nadbiskup Kutleša u homiliji kazao je kako “Isusov učenik mora biti trijezan i budan, sve mjeriti mjerom evanđelja. Ratova, pobuna, potresa, prirodnih katastrofa i progona uvijek će biti. No, Bog je i tada prisutan jer povijest je u njegovim rukama. Stvarnost možemo jasno vidjeti samo ako je gledamo Božjim očima. Takav pogled uvijek je pogled nade. Ne zaustavlja se na vidljivome, ne da se suziti prolaznim nevoljama. Vjernik nastoji sve događaje gledati Božjim očima. Drage sestre, ako itko promatra svijet Božjim očima, to ste vi koje Gospodina prepoznajete na licima siromaha i kojemu služite služeći njima.”
Govoreći o Papinoj poruci za Svjetski dan siromaha nadbiskup Kutleša naglasio je kako “kršćanska nada nije bijeg od svijeta nego poziv na preuzimanje odgovornosti za svijet među kojima je i otklanjanje strukturnih uzroka siromaštva. „Svi smo“, kaže on, „pozvani pružati nove znakove nade koji svjedoče o kršćanskoj ljubavi.“ Ovo mjesto jedno je od takvih znakova nade u našoj nadbiskupiji jer svi vi ovdje zajedno svojim životom, riječima i djelima potičete „da stupimo u konkretan dodir s istinom Evanđelja“, a ona glasi da siromasi za nas nisu nešto sporedno, nego su njezina najdraža braća i sestre, oni koji nas potiču da uvijek iznova pronalazimo nove oblike življenja evanđelja danas (Lav XIV., Poruka za IX. Svjetski dan siromaha, br. 5; 6).”
“Papa u svojoj poruci snažno ističe kako „najgore siromaštvo jest nepoznavanje Boga“. Vi ste, drage sestre, u svojoj karizmi dobro poučene da je važnije od dijeljenja kruha u srcima siromaha probuditi ljubav. Pokazati im da su iz ljubavi stvoreni i na ljubav pozvani, da imaju dostojanstvo djece Božje. Također, sami siromasi svojom vjerom i strpljivošću evangeliziraju druge”, poručio je nadbiskup Kutleša i nastavio: “Siromaštvo po sebi nije poželjno ni dobro, ali također je istina da će siromaha uvijek biti. Stoga će stari i novi oblici siromaštva uvijek biti i prilika za odjelotvorenje Isusove želje da njega samoga prepoznajemo u siromasima i da njemu samome u njima pomažemo. Ta su djela milosrđa prozori kroz koje zrake Božjega milosrđa prosijavaju na naš svijet i drže ga živim.”
Nadbiskup Kutleša rekao je također da “kada svijet zahvati hladnoća egoizma, kršćani su pozvani ložiti ognjište dobrote. Bog želi da i mi budemo siromašni duhom, svjesni da bez njega nemamo ništa, otvoreni nadi njegove dobrote. Tek tada možemo služiti drugima ne uzdižući se iznad njih, nego ljubeći ih kao braću. To posebno vrijedi za one koji pomažu siromasima, bilo materijalno bilo duhovno. Činimo to u poniznosti, svjesni da i sami puno toga moramo naučiti od onih kojima služimo.”
Obraćajući se onima koji nose teret siromaštva, osamljenosti i bolesti Nadbiskup je kazao: “Niste zaboravljeni. Vaša imena upisana su u Božje srce. Crkva vam danas želi reći: Bog je blizu, Bog vas vidi, Bog vas ljubi. Budite sigurni u to i kad sve oko vas govori suprotno. Majka Crkva stoji uz vas i moli za vas. Vama, drage sestre Misionarke ljubavi, hvala što svojom tihom, svakodnevnom žrtvom palite svjetlo ljubavi ondje gdje je svijet najtamniji. Na vašim rukama, u vašim osmijesima i vašoj poniznosti Krist ponovno silazi k siromasima.”
Na kraju euharistijskog slavlja zahvalu nadbiskup Kutleši uime korisnika pučke kuhinje izrekao je gospodin Krešimir. “Od srca vam zahvaljujem što ste nas razveselili svojim dolaskom. Zahvalni smo na riječima ohrabrenja koje ste nam uputili te što smo primili Isusa u euharistiji. Ovo mjesto u Jukićevoj za mnoge od nas mjesto je na kojem možemo upoznati Boga, naučiti moliti, osjetiti blizinu i prihvaćenost. Stoga smo vam zahvalni za svaku materijalnu i duhovnu brigu i pažnju koju nam kao pastir Zagrebačke nadbiskupije iskazujete.” U znak zahvale Nadbiskupu su poklonili krunice, rad korisnika pučke kuhinje, s namjerom da ih nadbiskup Kutleša kod pastoralnih pohoda i susreta daruje ranjivim osobama “kako bi po molitvi krunice u svojim bolima mogli ostati povezani s Isusom i Marijom.”
Prije završnog blagoslova nadbiskup Kutleša zahvalio je sestrama, svima iz Caritasa, volonterima i štićenicima. “Ovdje dolazite u svoju kuću. Ako Crkva to ne čini, ne izvršava svoju misiju. Crkva se u prvom redu mora brinuti za siromahe jer ako se ne brine, nije na pravom putu.”
Nakon svete mise nadbiskup Kutleša susreo se s korisnicima pučke kuhinje tijekom ručka.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
