U subotu 25. veljače četiri bogoslova krenulo je na hodočašće prema Mariji Bistrici. Nakana je bila zahvalnost Bogu za protekli semestar te ostale milosti koje nam je Gospodin velikodušno davao. Kroz deset sati hoda prikazali smo put za čitavu zajednicu u bogosloviji, drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije i za našu domovinu Hrvatsku. Sve je krenulo Svetom Misom u 6 sati ujutro.
Iako se snijeg nazirao na vrhovima odlučili smo ići preko Sljemena, Bikčevićevom stazom do doma Puntijarka, Hunjka, doma Gorščica, Laza i napokon do odredišta. Puni blata, malo i prohladnjeli, ali sa mirom u srcu ušli smo u Nacionalno Svetište Majke Božje Bistričke. Bilo je i tu raznih „godišnjih doba“, snijega, leda, blata ali cijeli vikend nas je pratilo sunce, kao što progovara marijanska pjesma:“ K suncu prosi vsaka roža, K suncu trava vsaka, Tak i k tebi, Majka Božja, Srce siromaka.“ Vrijeme je proletjelo brzo jer nismo izuzeli ni razne duhovne sadržaje. Počevši od najbanalnijih razgovora, preko krunice i razmatranja Svetog Pisma. Hodili smo ubrzano kako nas ne bi dohvatio mrak te uspjeli stići za još danjeg svjetla:“ Suncu koje prosvjetljuje sve narode, rođenom od Djevice“.
Pred crkvom čekao nas je duhovnik vlč. Andrija Miličević sa odjećom i stvarima. Doživjeli smo srdačan doček i od rektora svetišta vlč. Domagoja Matoševića. Pridružili smo se rektorovoj katehezi gdje se okupilo više od sedamdeset mladih duša koji su pozorno slušali objašnjenje Evanđelja po Marku o oluji, vjeri učenika i Isusovom hodanju po vodu. Sljedeći dan ostali smo ministrirati te moliti pobožnost križnog puta na Bistričkoj kalvariji. Puni dojmova, ohrabreni i radosni vratili smo se u bogosloviju spremni za sve ono što nas čeka u nadolazećem razdoblju.
