Sestra našeg bogoslova Domagoja Klarića, s. Marija Nikolina Klarić izrekla je svoje doživotno „Da“ te položila svečane zavjete u redu sestara uršulinki Rimske unije u subotu 12. prosinca u katedrali uznesenja blažene Djevice Marije na Nebo u Varaždinu.
Na svečanom slavlju su, uz s. Nikolinu, bili okupljeni i ostali članovi njezine obitelji te zajednice sestara uršulinki iz Varaždina, a svečanu misu predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš. U koncelebraciji je bio i preč. Franjo Biškup, duhovnik sestara u Varaždinu, zatim župnik u Biškupcu koja je rodna župe s. Nikoline, vlč. Tomislav Dodlek te biskupov tajnik Marko Domiter.
U uvodu u misno slavlje biskup Radoš je pozdravio dvije obitelji s. Nikoline. Kako je rekao, jednu u kojoj je rasla i s kojom će trajno ostati povezna i krvno i u ljubavi te drugu u koju ju je Gospodin pozvao vršiti poslanje koje je Bog stavio pred nju.
„Želimo danas svi ujediniti svoje molitve i želimo biti molitelji za nju: da zavjete koje danas polaže u svome srcu doživi kao istinsku Božju ljubav prema njoj koja ne može ostati samo u njezinoj nutrini nego se treba širiti na cijelu obitelj Crkve.“ poručio je biskup Radoš.
U homiliji je pak rekao kako svečani zavjeti s. Nikoline pred sve nas stavljaju pitanje za koje vjeruje da ona u svom životu, puno puta postavljala: „Kome to sestra danas daje svečane tj. javne zavjete u Crkvi? Kome to sestra obećava danas služiti cijeloga života? Mora postojati osoba koja pruža svoju ruku, koja sestri pruža ruku i kojoj sestra pruža ruku i želi staviti prsten i kazati da je za cijeli život zaručuje, želi je imati blizu sebe. Je li to netko iz našega svijeta?“
To je Onaj koji kroz ove dane najavljuje, govori, svjedoči da je On Bog s nama. Da je među nama. To je i Njegovo ime: Bog s nama, objašnjava biskup Radoš te dodaje kako je s. Nikolina na svoj način osjetila Njegovu blizinu, korake.
„Prohodala je s Njim. Žele i jedno i drugo zajedno hoditi cijeli život. Da, to je moguće ako ih povezuje povjerenje, ljubav, intimnost. Ako su osjetili da mogu jedno drugome dati sebe, dati život. Da, smijemo odmah konstatirati, Zaručnik je prvi dao sebe, svoj život. Obećao vjernost. I ako mi nismo vjerni, On vjeran ostaje.“ rekao je biskup Radoš.
Progovorio je i o tome tko uopće može poći za Isusom – to je onaj tko je prihvatio Njega za suputnika, tko već ima iskustvo Njegove ljubavi, tko intimno živi u dodiru s Njim svaki dan. Živjeti, računati s Isusom u svakome trenutku svoga života, to je pozitivan predznak uspjeha u redovničkom životu. To je ključ: imati odnos ljubavi s Isusom iz Nazareta.
Biskup Radoš progovorio je o redovničkim zavjetima koje svaki redovnik i redovnica doživotno polažu: djevičanstvu, poslušnosti i siromaštvu.
Zavjetom djevičanstva sestra obećaje da je Gospodin jedina prava ljubav njezinoga života.
„Sestro, čuvajte se hladnoće prema Bogu i prema ljudima. To ubija ljubav. To udaljuje od Boga. Hladnoća prema ljudima znak je da je zahladio odnos prema Bogu. Život je ispunjen, ako se ljubi.“, poručio je biskup Radoš.
Za zavjet poslušnosti biskup je, između ostalog, rekao da ima važno mjesto u kršćanskom životu. Poslušnost je škola, a redovnik i redovnica je uči svakog dana.
Svaki put kad otvori Časoslov već kaže, ne riječima nego srcem, da poslušam što mi to Gospodin govori. On govori kroz Pismo, kroz riječ, molitvu, on govori kroz redovničko pravilo, ponekad hrapavim glasom govori kroz nas poglavare. Poslušnost prema poglavarima je ujedno i poslušnost prema Bogu. Kako to grubo zvuči danas u našim ušima. Ali čvrsto vjerujem da mi u životu ništa ne činimo bez Njegovoga znanja. Da se nama ništa ne događa što Bog već ne zna. Bog uvijek stoji iza nas i spreman je sve okrenuti na dobro. Poslušnost nije samo onda kada se poklapa s mojim stavovima, kad se poklapa s ljudskom logikom. Poslušnost je kao kod Marije Djevice koja je poslušna i mimo logike… Ali iza svega toga, iza ljudske nelogičnosti stoji njezina riječ povjerenja u Boga – Fiat – ‘neka mi bude po Tvojoj riječi’.“ Istaknuo je biskup Radoš te dodao kako poslušnost može živjeti onaj koji ima veliku dušu, odnosno da bez velikodušnosti nema poslušnosti.
I zavjet siromaštva biskup Radoš promatra kao znak ljubavi te je poručio kako siromaštvo nikada nije cilj samome sebi, nego ono ima smisla ako je Bog čovjekovo bogatstvo. Gdje siromaštvo ne rađa slobodu, to nije plodno siromaštvo. Izabrano, prihvaćeno siromaštvo je put u slobodu za Boga.
„Draga s. Nikolina, neka Vam ovi zavjeti, neka Vam vaša pravila koje ćete danas svečano položiti budu trajna inspiracija da živite evanđeosko djevičanstvo, poslušnost, siromaštvo. Djevičanstvo koje neka bude plodno ljubavlju, poslušnost koja neka učvrsti povjerenje u Boga, siromaštvo čija je prava mjera sloboda, siromaštvo kojim ćete živjeti u punoj slobodi.
Zazivamo zagovor blažene djevice Marije koja je savršena ikona ovoga programa. Ako tako budete živjeli, bit ćete za nas, za svoju zajednicu, za ovaj svijet, znak Božje ljubavi u svijetu.“ zaključio je svoju homiliju biskup Radoš.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup je uputio čestitke i obitelji s. Nikoline kao i njenoj redovničkoj zajednici.
Zbog pandemije uzrokovane koronavirusom ova svečanost nije okupila veliki broj ljudi niti su mogli sudjelovati brojni koji su to željeli, pa ipak, svečanosti slavlja svojom pjesmom pridonijele su sestre uršulinke.
S. Nikolina je pak s nama podijelila svoju iskrenu radost ovog trenutka rekavši kako je ovo za nju nešto nevjerojatno.
„Sad potpuno pripadam Isusu, i to je nešto što nisam ni ja sama svjesna, tog velikog dara. Ali, biti Njegov je veliki dar. Dar poziva, to je meni nešto predivno.“ rekla nam je s. Nikolina.
„U ovom vremenu pandemije i u okolnostima u kojima se dogodila, možda je upravo ova svečanost doživotnih zavjeta s. Nikoline baš svjetlo u tami koje će razbiti ovu tamu straha i tjeskobe u kojoj se nalazimo. Sad se ipak možemo veseliti i radovati i u sred tame.“ rekla nam je nakon svečanosti s. Ksenija Leko, provincijalka Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije. Prisjetivši se riječi sv. Franje ‘Nemoj proklinjati tamu, nego upali malo svjetla‘ poručila je i kako je upravo s. Nikolina svojim doživotnim ‘Da’ to malo svjetlo i upalila.
