XXII. nedjelja kroz godinu, 10. studenoga 2019. godine
Tmurno kišovito jutro, vožnja sa starim (ne)poderivim kombijem… poluprazne ulice i avenije grada Zagreba… uspavani Velesajam, a koji će s Interliberom itekako oživjeti.. skretanje desno, pa lijevo i opet desno, eto nas pred župnom crkvom (?!). Sve samo ne crkva… međutim Crkva jest i sve više raste, sve je životnija – tu su roditelji s djecom, molitva krunice prije svete mise… sve upućuje na dobru i zrelu zajednicu vjernika, željnu susreta s Gospodinom.
Bogoslovi stigavši ranije, nisu došli samo „odraditi to“, nego su sjeli pokraj oltara i sudjelovali u molitvi krunice. Ministrant „Duško“, bogoslovi praktikanti Krešimir Babić i Ivan Kerepčić, župnik Željko Nestić i rektor u procesiji krenuli oltaru i započeli misno slavlje u „betlehemskoj štalici“. Bogoslovi su lijepim i skladnim pjevanjem te vedrinom i aktivnim sudjelovanjem u misnome slavlju trajno plijenili pozornost i poticali župnu zajednicu na isto tako aktivno dioništvo „za stolom riječi i stolom kruha“. Našu je pozornost pak privuklo lijepo i produhovljeno čitanje misnih čitanja od strane vjernika čitača.
Propovjednik je podsjetio vjernike kako posljednje nedjelje kroz godinu pred nas stavljaju zadnja pitanja čovjeka, čovjekova života, povijesti i svijeta – to su pitanja o smrti, o ponovnom dolasku Gospodinovu, o sudu, o uskrsnuću te pozvao vjernike da se pitaju da li dostatno o tim govorimo u Crkvi? ili možda sve manje i u samoj Crkvi? te jesmo li se i mi uljuljali u privide koje nam nudi svijet, koji nam nudi trenutno, trenutnu sreću, spokoj koji traje samo poslijepodne jednoga dana? Kršćani – koji hodaju za Kristom kao Pastirom i Učiteljem – krštenjem su primili trajnu i privilegiranu zadaću biti svjedoci tj. pružiti svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi u Boga Oca i njegova Sina. O tome svjedoče misna čitanjima te nedjelje, osobito čitanje iz Druge knjige o Makabejcima gdje se pojavljuje majka i sedmero njezinih sinova koji su bili prisiljavani jest svinjetinu, a kako na to nisu pristajali, bili su mučeni jedan za drugim i jedan pred drugim sve u cilja ne bi li se pokolebali, no nisu! Oni i njihovo mučeništvo, prineseni životi, primjer su narodnog otpora, a još jače i vrjednije oni su primjer krajnje vjernosti Bogu i njegovu zakonu i propisima danima Izabranog narodu. Odakle im hrabrost za podnošenje takvih muka… hrabrost izvire iz vjere u Boga koji je „Bog živih, a ne mrtvih“.
Na koncu jednog i drugom misnoga slavlja (u 9 i 11 sati) bogoslovi su održali kraći koncert na kojem je, već tradicionalno bila naša pjesma „U boj“ koju su bogoslovi pred 151. godinu prvi izveli! Kod prve mise svjedočanstvo o odazivu na Božji poziv iznio je bogoslov Sisačke biskupije Frano Bijelić, a kod druge bogoslov Požeške biskupije Mijo Radić, čiji su nastupi bili popraćeni podrškom i pljeskom. Zajednica vjernika se nije razbježala nego uz pripremljene slance, čašicu „žeste“ ostali su s nama u druženju i razgovoru.
Srdačno zahvaljujemo župniku Željku, njegovim suradnicima i suradnicama, kuharicama i svim dobrim ljudima na lijepom prijemu i svjedočanstvu vjere i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Želimo im i od Boga molimo što skorije rješenje gradnje nove crkve, jer Crkva to zaslužuje. (ak-r)