Na nedjelju Dobroga Pastira, dana molitve za svećenička i redovnička zvanja, bogoslovski oktet zajedno s još nekolicinom bogoslova i rektorom, sudjelovali su na misnim slavljima u župi Sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu, župi Požeške biskupije.
Došavši na stražemanski proplanak nismo se mogli dovoljno nagledati i nauživati pogleda koji seže desecima kilometara daleko, a još više parkovnoj baštini i vještini vrtlara i pomno biranim sadnicama koje župnoj crkvi i župnoj kući pružaju posebnu privlačnost te potiču na otvorenost prema Stvoritelju svega i Otkupitelju svih. Župnik mons. Josip Devčić zajedno sa svojim suradnicima, osobito đakonom Zdravkom Ticlom, srdačno su nas dočekali, primili u župnu kuću i počastili. S vjernicima smo slavili dvije svete mise na kojim su bogoslovi predvodili pjevanje te na koncu mise otpjevali još poneku pjesmu što su vjernici sa osobitim zanimanjem pratili i nagrađivali pljeskom.
Bogoslov prve godine Robert Medved posvjedočio je o svome odazivu na Božji poziv da bude svećenik, da zajedno sa starozavjetnim Samuelom, prepoznavši Božji glas, radosno odgovori: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša“. Na svetoj misi sudjelovali su i domaći bogoslovi Stjepan Guzanović i Matej Siluković te po petnaestak ministranata na svakoj od njih. U propovijedi rektor je istaknuo sljedeće: „Svrha svećeničkog i redovničkoga života jest, ne vlastita promocija, ne vlastita karijera, ne sebični interes, ne težnja za materijalnom sigurnošću … nego slava Božja – neka se ponajprije i jedino Bog slavi po mome životu – «ne nama, ne nama, već svom imenu slavu daj». Tako živjeti, tako se u životu boriti i raditi da se svatko k tebi može navratiti, svatko u tvojoj riječi prepoznati Božju riječ, Božju dobrotu i ljubav, biti Božji suradnik, oduševljen radnik na njivi Gospodnjoj, da svatko, svaki čovjek svjesno, slobodno i sa zahvalnošću prihvati djelo Božje koje se izvršilo u Kristu za sve nas, za svakoga. Sve ljude polagati na koljena, da budu trajno klanjatelji Božji, da svi rade na slavu Božju i tako ovaj svijet čine sve više Božjim, ispunjen Božjim duhom.“
Na koncu misnoga slavlja župnik nas je upoznao sa životom župe, sa umjetničkom i kulturnom baštinom te poviješću ovoga kraja u čemu je velikim dijelom sudjelovala grofovska obitelj Janković čiji su istaknuti članovi obitelji u crkvi i pokopani o čemu svjedoče grobni spomenici i zapisi. U Stražeman su rado dolazili i dolaze brojni znani i neznani, a svakako se jedan od značajnih događaja zbio 1981. godine kada je župu pohodio kardinal Franjo Šeper te posvetio crkvu i mozaike hrvatskih svetaca, među kojima – iako još nije bio proglašen ni blaženim ni svetim – i Sluga Božji Alojzije Stepinac, potom mozaike kraljeva te zaštitnika župe. Neka dobri Bog blagoslovi stražemanske vjernike i njihova pastira te potakne i ljubavlju prema čovjeku ispuni mlade, da se rado i spremno odazovu Njegovu pozivu na svećeničko i redovničko zvanje. Naše zajedništvo sa župom Stražeman prenijeli smo u cijelu bogoslovsku zajednicu time što smo sutradan, u ranojutarnje sate, molitvom krunice, klanjanjem pred Presvetim i euharistijskim slavljem pratili malenu Luciju koja je tada bila podvrgnuta operaciji srca. (ak)
