Lijep nedjeljni dan – Dan Gospodnji – članovima bogoslovskog okteta nije dao da ostanu u „uobičajenosti” nego su krenuli na put, da budu put Puta, riječ Istine i radost Života. U tom raspoloženju i otvorenosti, 9. veljače 2020., članovi bogoslovskog okteta i rektor krenuli su u slavnu župu na pragu lijepoga Međimurja u Nedelišće koja se te nedjelje pripremala za proslavu blagdana Majke Božje Lurdske koja se tu časti još od 1883. godine.
Ušavši u župno dvorište ugledali smo lijepu župnu crkvu, vjernici polako pristižu u crkvu, a župnik Tihomir Ciglar i kapelan Mladen Cikač nam prilaze i izražavaju srdačnu dobrodošlicu i gostoljublje. Župnik nas obavještava kako su na misno slavlje te nedjelje pozvani krizmanici i njihovi kumovi, što nam je svima bio dodatan razlog za sabranost i poniznost s kojima se može oblikovati susret s Bogom i čovjekom, a također smo bili svjesni da nismo došli s „uzvišenom besjedom i mudrošću“, jer smo, zajedno s Apostolom Naroda, htjeli znati / navijestiti „Krista Isusa, i to raspetoga“.
Procesijom smo krenuli glavnim ulazom prema oltaru, a načas se zaustavili kod oltara Majke Božje Lurdske i okadili oltar. U procesiji desetak ministranata – uglavnom srednjoškolaca – od koji će jedan (David) najesen u Bogosloviju!! Župnik je na samome početku istaknuo glavne nakane nedjeljnoga susreta te pozdravio bogoslove i predvoditelja misnoga slavlja.
„Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta!“ – kojeg li programa za učenike!, kakovu li veličanstvenu zadaću stavlja Isus pred nas – od nas traži izvrsnost, traži učenike, poslanike koji će riječju, a još više djelom – ponašanjem, radom, molitvom, odricanjem, poniznošću, predanjem Božjoj volji… mijenjati „bljutavo“ u ukusno, slasno, hranjivo…, „noć, mračno, skriveno…“ u dan, svijetlo, otkriveno…, činiti sve da se ovaj svijet više smije, veseli, poštuje, ljubi ljubavlju kojom nas Bog ljubi… – a to sve ne našom snagom, nego „u pokazivanju Duha i snage“ Božje. Bogoslovi su krasno pjevali tijekom misnoga slavlja, a na koncu, nakon svjedočanstva bogoslova druge godine Krešimira Cervelina o odazivu na Božji poziv, još su otpjevali nekoliko pjesama koje su sve bila nagrađene pljeskom – Bogu hvala!
Nakon zajedničkoga fotografiranja, župnik nas je zajedno s kapelanom, počastio ručkom kojem se pridružio i domaći sin, svećenik Karlo Šimek, profesor na KBF-u. I tu je „pala“ poneka prigodna pjesma, lijepa riječ, šala. No, valjalo je poći u Zagreb.. Uz kratku stanku u Novom Marofu gdje smo u Kulturnome centru „Ivan Rabuzin“ s našim poznanikom i prijateljem Zdravkom Maltarom, uz kavu, podijelili poneku s prošlih planinarenja, neizostavno se osvrnuli na bl. Alojzija Stepinca – „lava“, i ponešto dogovorili za daljnja planinarenja na vrhunce Lijepe naše. (ak-r)
