Izvor: zupa-zabok.org
17. NEDJELJA KROZ GODINU
28. srpnja 2024.
Dominik Čaušić (Zagrebačka nadbiskupija)
Današnja Božja riječ pred nas stavlja jedan poseban evanđeoski odlomak koji možemo tumačiti iz mnogo aspekata. No, za potrebe razmatranja, usredotočit ćemo se na tri bitne duhovne poruke koje možemo primijeniti osobno na naš život: prihvaćanje kušnje, prihvaćanje Božjeg rješenja i pouzdanje u Božju milost.
Prva poruka tiče se Isusova pitanja apostolima: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“ To je pitanje kojim ih Isus stavlja na kušnju, baš kao što i nas danas stavlja na kušnju kroz mnoge događaje i susrete u našem svakodnevnom životu. Treba razlikovati kušnju od napasti; kušnja dolazi od Boga i vodi duhovnom rastu, dok je napast zlo, jer je izvor napasti sotona koji čovjeka želi uvesti u grijeh i konačnu propast. Svaka kušnja prilika je za osobno upoznavanje, prihvaćanje sebe pred Bogom i duhovni rast. Bog poznaje čovjeka i njegove slabosti, a kušnje su tu kako bismo mi sami bolje upoznali svoje slabosti i ovisnost o Bogu, što nas vodi u poniznost i ispravan odnos prema Njemu. Kušnje su, dakle, dar koji nam pomaže da se uzdignemo, pročistimo i približimo Nebu.
Druga poruka tiče se Isusovog rješenja za nahraniti mnoštvo. Ono se potpuno kosi s načinom razmišljanja apostola i našim vlastitim idejama o tome kako bi rješenje trebalo izgledati. Često se suočavamo s poteškoćama koje na prvi pogled izgledaju nerješive, ali koje zahtijevaju veliko pouzdanje u Boga. Što smo krotkiji i spremniji odreći se svojih ideja o tome kako Bog mora djelovati, to se više otvaramo za Božje djelovanje u našem životu. Bog jedini zna što je najbolje za nas s obzirom na spas naše duše i vječni život. Stoga, trebamo imati povjerenja da Bog uvijek radi za naše dobro.
Treća poruka odnosi se na pet kruhova i dvije ribice koje su apostoli imali, a koje su poslužile za nahraniti mnoštvo. To možemo preslikati na naše živote – to su svi talenti, sposobnosti i vrline koje posjedujemo i možemo ponuditi drugima. Kao što su apostoli s tom količinom hrane mogli nahraniti samo nekoliko ljudi, tako i mi sa svojim talentima možemo postići nešto, ali ne mnogo. No, kad sve što imamo stavimo pred Boga, On može umnožiti naše darove i proizvesti obilat plod. Taj princip vrijedi ne samo u navještaju evanđelja, već u svemu što radimo za Boga i za druge.
Zaključno, dajmo se oblikovati u kušnjama koje Bog stavi pred nas, pouzdajmo se u Njega kao u dobroga Oca koji zna što je najbolje za nas. Prihvatimo sve što nam dolazi od Njega s punim povjerenjem, znajući da je On sama dobrota i ljubav, te da sve što radi, radi za naše dobro na najsavršeniji mogući način. To će nam pomoći da s punim pouzdanjem dolazimo pred Njega, donoseći mu sve što imamo, makar se to činilo malo, kako bi Gospodin primio naše darove i iskoristio ih na svoju slavu. Stoga se često, kao i Isus, povucimo u osamu na osobnu molitvu i zahvaljujmo Mu na svemu što vidimo da čini u našem životu, ali i u životima drugih ljudi, jer Bog se neda nadmašiti u svojim dobročinstvima. Amen.
