Dan nakon biskupskoga ređenja, u nedjelju 1. veljače, kada Crkva slavi Dan života, pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Razum predvodio je misno slavlje u Zagrebačkoj katedrali. Koncelebrirali su rektor Zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren, odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić te duhovnik vlč. Ivan Grbešić.
Na početku misnog slavlja pozdrav je uputio mons. Koren kazavši kako “živimo dane radosti naše Zagrebačke nadbiskupije. Radujemo se, čestitamo i u molitvi smo s Vama i s biskupom Markom za dobro naše zagrebačke Crkve, za dobro Domovine i svijeta.”
“U okviru ove nedjelje slavimo život. Želimo biti promicatelji kulture života, želimo biti čuvari života od začeća do prirodne smrti”, istaknuo je mons. Koren i pozdravio obitelj Ivice i Zorke Pivac i njihovo osmero djece te sve obitelji koje se raduju životu i koje su u službi života.
Biskup Razum na početku je rekao kako je euharistija vrelo i vrhunac života. “Onaj oko koga se okupljamo rekao je ‘Ja sam Život’ i moći ćemo rasti u spoznanju i mudrosti ako se životno vežemo uz Njega. Ako se čovjek udaljava od Njega, sve više tone u mrak i postaje beživotan.”
U homiliji biskup je istaknuo kako “znademo i vjerujemo da je naš Bog zainteresiran za nas, On se brine o nama, On nas traži, On se pita, On želi da se ostvarimo kao ljudi, da se ostvari naše vječno spasenje. Naši nas svakidašnji životni odabiri određuju, daju usmjerenje našim životima, određuju kvalitetu našega života”, rekao je mons. Razum i dodao: “Širim li oko sebe tamu ili sam svjetlost u ovome svijetu? To je pitanje koje si valja postaviti jer kad tad čovjek mora u svom životu sabirati ono što je živio i kako je živio.”
Govoreći o čitanju iz Knjige proroka Sefanije, naglasio je kreposti malenosti, čednosti i poniznosti kao “preduvjet da bi se u nama mogao razvijati Božji život. To je preduvjet da bi Bog mogao djelovati, da bi mogao doći na zemlju. (…) Sam Gospodin kada dolazi na ovaj svijet očituje se u malenosti, skrovitosti i siromaštvu. Kao takav otkriva nam se kao put, kao put pravoga života. Svojim životom i svojim djelovanjem pokazuje nam što je istina i što je pravi život. Zato je važno stvarati ozračje u kojem se Boga može čuti, u kojem se s Bogom možemo susresti i gdje nam Bog može progovoriti.”
“Isus se često povlačio na goru i tamo bi u osami molio i bio sa svojim Ocem. I gora blaženstva i Tabor i Maslinska gora, na kraju Kalvarija i brdo uzašašća – sve su to vrhunci s kojima našim životima dolaze one prave životne poruke koje izgrađuju i koje životu daju usmjerenje. Uspon na goru zato poziva na askezu života, na čišćenje života, na prosvjetljenje i na povezanost i sjedinjenje s Gospodinom”, poručio je biskup Razum.
“U ovim blaženstvima Gospodin predstavlja sebe. On govori o onome što On jest. (…) To su izazovi našem rastu. Važni su to poticaji za naš vjernički život. Što bi trebalo činiti ako želimo da se ostvaruje naš istinski rast? Potrebno je ući u sebe, susresti se sa svojom istinom, sa svijetom svojih navika, svojih pogleda, stavova i usmjerenja. Znati si priznati da mnogo toga ne valja u našem životu. Tim priznanjem već se otvaramo i prema onoj pravoj poruci, a to je izazov za rast u kreposnom životu”, naglasio je mons. Razum.
Kazao je kako drugi poticaj koji dolazi iz poruke blaženstava jest da čovjek nije otok za sebe. “Vidimo da je naš Gospodin bio čovjek za drugoga. Nije mislio na sebe, na svoje vlastito dobro, nego je tražio putove kako da dopre do čovjeka i da mu iskaže dobrotu, da mu pomogne na putu njegova rasta, da ne bude kamen spoticanja, nego da bude onaj koji mu pomaže razvijati život i ostvarenje njegova života.” Dodao je kako je u svijetu u kojem živimo na ispitu naša vjerodostojnost i “kako ćemo odreagirati kada nas život udara. Gospodinov odgovor uvijek je milosrđe, uvijek je otvoren za gradnju miru i spremnost da ljubi i one koji Njega ne ljube, a to je dokazao na križu.”
Na kraju homilije rekao je kako smo okupljeni oko onoga koji je Put, Istina i Život. “Ako želimo biti životni i ako želimo širiti one prave istinske vrijednosti, one se mogu ostvarivati ako njegujemo blizinu i povezanost s Njime.”
Molitvu vjernika pročitala je obitelj Pivac, a liturgijsko pjevanje prevodio je Zbor bogoslova pod ravnanjem maestra Dražena Kurilovčana, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.
