Dana 11. siječnja 2015.godine, u Republici Hrvatskoj održani su šesti po redu predsjednički izbori. Važnost koju izbori zauzimaju u demokratski uređenim državama prepoznaje i Crkva, a u skladu s time i Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu omogućilo je bogoslovima izlazak na biračka mjesta. Nekim bogoslovima ovo su bili prvi ovakvi izbori na kojima su imali pravo dati svoj glas i time sudjelovati u donošenju odluke tko će biti idući hrvatski predsjednik odnosno predsjednica. Hrvatsko biračko tijelo izabralo je svoju prvu predsjednicu, Kolindu Grabar Kitarović, i mi se pridružujemo čestitkama i kao vjernici obećajemo molitvenu podršku.
Često se mogu čuti prigovori kako Crkva nema što tražiti u politici; ti prigovori dolaze s raznih strana i iz raznih motiva. Iako je sasvim razumljivo da vrijednosti i stavovi koje Crkva zastupa određenim svjetonazorima mogu smetati, a Crkvi razne protivštine u njenoj povijesti nisu strane, govor koji želi Crkvu smjestiti izvan vidokruga političkog je u najboljem slučaju problematičan. Naime, Crkva nije samo institucija nego je čine sasvim konkretni ljudi, a tako i političke odluke direktno ili indirektno utječu upravo na pojedinačne sudbine. S obzirom na to, logično je da vjernik ima pravo birati onu političku opciju koja će zastupati njegove vrijednosti i njegove stavove. Tim više što za vjernika ti stavovi i vrijednosti nisu samo nominalne, kao kada je govor u novcu. Vrijednosti za jednoga vjernika imaju duhovnu, moralnu i općeljudsku te karitativnu osnovu i kao takove su usmjerene prema životu i za život. Demokraciji je imanentno da otvori prostor upravo tome da se te težnje unesu i u konkretan izbor političke opcije.
Iako je moguće primijetiti kako je izlaznost na izbore često niska, ovi su se u tom pogledu pokazali kao pozitivno iznenađenje. Uistinu, apatija prema političkom, nerazumijevanje političkih procesa, uvjerenje kako se ništa bitno ne može promijeniti, samo su neku od uzroka. No, katolik, kao ni drugi vjernici, ne bi trebali biti apatični i nezainteresirani jer u obzir moraju uzimati opće dobro i brigu za najslabije i nezaštićene. Zato se može govoriti, ne samo o pravu, nego i o dužnosti, ne samo građanskoj dužnosti nego i vjerskoj. Relativno visoka izlaznost na ove izbore pokazala je da svijest o tome u Hrvatskom narodu postoji.
Već je naprijed spomenuto, za ljude na vlasti treba moliti da budu mudri u vršenju tako odgovorne službe, da služe čovjeku i da budu osjetljivi i brzi u ublaživanju teškoća i nevolja ugroženih, slabih, nezaštićenih. Ljudi na vlasti su i dalje ljudi, a također je važno i to reći – koliko će to ljudsko: biti čovjek za čovjeka – biti i nadalje na prvome mjestu, a ne da na prvo mjesto dođu karijera, moć, inat, možda i osveta … tada su ti ljudi dostojni vlasti, i uz potrebne sposobnosti, stručnost, obrazovanje, timski rad… i nadalje imati potporu birača, vrlo vjerojatno ne samo do sljedećih izbora, nego i trajno. (dk)
Foto: DIP
