Ivica Markota: „U Haagu su htjeli Hrvatsku prikazati kao agresora.“
Druga ovogodišnja tribina Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa održana je 28. studenog 2019. godine u dvorani „Vijenac“. Tribina je nosila poseban karakter, odnosno i na taj način bogoslovska zajednica odlučila je odat počast svim žrtvama Domovinskog rata. Gost predavač bio je Ivica Markota, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, član projekta vlade Republike Hrvatske za mirnu reintegraciju Podunavlja, član tima vlade RH za obranu hrvatskih interesa na sudu pravde u Haagu, vojni analitičar, član odbora za sigurnost prilikom prvog posjeta svetog pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj i član tima obrane hrvatskih generala na sudu u Haagu. Tribinu je vodio bogoslov Antun Stipić.
Gospodin Markota odlučio je bogoslovima prezentirati jedan dio podataka koji je korišten za obranu hrvatskih generala kojima je sudio haaški sud. Gospodin Markota rekao je kako je pravi rat započeo nakon 1996. godine jer tada nisu znali tko ih i s koje strane udara. Naime nakon završetka Domovinskoga rata Međunarodni sud prave u Haagu odlučio je preuzeti odgovornost za suđenje zločinima koji su se dogodili za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, stoga je osnovan tim, od strane predsjednika Franje Tuđmana koji će braniti hrvatske interese na tome sudu, a među čijim članovima je bio i gospodin Markota. On svjedoči kako je pri svojem prvom službenom posjetu Nizozemskoj uhićen u zračnoj luci ni kriv ni dužan, samo poradi toga, kako će kasnije shvatiti, kako bi ga se zadržalo izvan sudnice. Kada ga je nizozemska policija pustila ipak je stigao na vrijeme u Haag u sudnicu gdje je svjedočio dogovorima prema kojima se htjelo Hrvatsku prikazati kao agresora u Bosni i Hercegovini te kako se želi stvoriti fiktivna linija dvostrukoga zapovijedanja gdje se odgovornost htjela prebaciti s vojnog zapovijedanja na političko. Markota kaže kako jedna od žrtava te fiktivne linije je Dario Kordić. Po povratku u Hrvatsku Markota kaže kako je o svemu obavijestio predsjednika Tuđmana zbog čega je na predsjednikov zahtjev Hrvatski sabor izglasao deklaraciju kojom kaže kako haaški sud nije nadležan za pitanja Domovinskoga rata, a negdje u isto vrijeme Hrvatska je dobila i spor protiv suda te mu nije bila dužna izručiti arhivsku građu o ratu. No problemi su započeli, kaže Markota, nakon smrti predsjednika Tuđmana kada je predsjednik Republike postala osoba koja je bila tajni svjedok optužbe te s dolaskom na vlast, haaškom sudu poslala svu arhivsku građu što je dovelo do uhićenja hrvatskih generala i bijega, a kasnije i uhidbe generala Ante Gotovine.
Iako je gospodin Markota radio i na obrani generala Markača, Gotovine i drugih, najviše je surađivao s pokojnim generalom Praljkom s kojim je htio sudu dokazati kako su Hrvati bili žrtve rata u Bosni i Hercegovini, a ne agresori, stoga su pronašli podatke o svim Koncentracijskim logorima i masovnim grobnicama od strane Srbije, ali i BiH. Srpska strana ukupno je imala 65 logora kroz koji su prošli hrvatski zarobljenici. Markota svjedoči kako popis svih logora i logoraša postoji, no nažalost nitko ništa ne poduzima po pitanju odštete tim ljudima koji su bili mučeni na tim mjestima. U svojem istraživanju gospodin Markota u Hrvatskoj je zabilježio 141 masovnu grobnicu iz Domovinskoga rata od čega se 24 grobnice nalaze u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a njih 27 u Sisačkoj-moslavačkoj županiji.
Gospodin Markota rekao je kako vojno i geopolitičko središte Hrvatske stoji u Glamočkom polju u Bosni i Hercegovini i kako svaki vojnik zna da se obrana Hrvatske nije mogla raditi bez teritorija BiH i kako su se Hrvati, kao jedan od tri naroda u Bosni i Hercegovini, uključili u obranu, ali su bili napadani sa svih strana. Naime cilj bosanskih muslimana bio je uspostaviti svoj teritorij u središnjoj Bosni pošto su ih srpske jedinice istjerale iz drugih dijelova, stoga su stalno inicirali sukobe s Hrvatskim vijećem obrane. Držali su također i logore, a na području BiH srušili su ili oštetili čak 1000 objekata katoličke Crkve. Također Markota donosi i dokaze kako je Armija BiH srušila stari most u Mostaru i čak ima slikanu naredbu kojom se naređuje da se to podvali Hrvatima.
Gospodin Markota svoje izlaganje završio je s osobnim osvrtom na generala Slobodana Praljka kojeg je dobro poznavao i s kojim je dobro surađivao.
