Proslava svetkovine Presvetog Srca Isusovog u Bogosloviji
Srce, anatomski gledano, šuplji je mišić, veličine stisnute ljudske šake, koji pumpa krv kroz krvne žile. Kucanje srca, odnosno pumpanje krvi, nužno je za održavanje čovjeka na životu prema čemu je ono ponajprije simbol života. U konkretnoj i globalnoj antropologiji Biblije čovjekovo je srce sam izvor njegove svjesne, intelektualne i slobodne osobnosti, mjesto njegovih odlučnih opredjeljenja, mjesto nepisana Zakona i otajstvena Božjeg djelovanja. To biblijsko značenje, u odnosu na današnje koje srce prikazuje kao sliku sentimentalne ljubavi, ima dublje značenje – ono označava središte osobe, života i odnosa prema Bogu i drugima. Ono predstavlja osobu u njenoj cjelovitosti. Dakle, u Starom, kao i u Novom zavjetu, srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga, susretom koji postaje potpuno djelotvornim u ljudskom srcu Sina Božjega, onoga čije se srce dariva i kuca za čovjeka. Upravo to Srce Sina Božjega, svojim kucanjem određene pojedince dariva pozivom na svećeništvo koje se stoga može smatrati njegovim darom. Srce Isusovo tako ima poseban značaj za sve one koji se odazivlju na Božji poziv da postanu svećenicima, a Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište mjesto je gdje se taj odaziv gradi. Kako bi si bogoslovi koji prolaze formaciju osvješćivali stvarnost da je poziv kojeg su osjetili dar Srca Isusovog, prostor koji čini središte njihova boravka i formacije, prostor koji čuva ono najdragocjenije što Bogoslovija ima, jest kapelica Presvetog Srca Isusovog. U njoj stanuje srce koje kuca za svakog bogoslova te im podaruje milost da se odazovu putu na svetost. Tako, već od samih početaka postojanja zagrebačke bogoslovije, prepoznata je potreba štovanja tog velikog izvora milosti i upravo zato bogoslovska kapelica posvećena je Presvetom Srcu Isusovu.
Na sličan način, u petak 23. lipnja, nakon osmine Tijelova, na svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, kada se u bogoslovskoj zajednici na najdublji način promišlja o pozivu kao daru Srca Isusovog, prije samog početka svečanog euharistijskog slavlja koje je predslavio župnik Župe sv. Josipa, Zagreb – Trešnjevka, vlč. Damir Ocvirk, a koji je do prije nekoliko godina vršio službu prefekta u Bogosloviji, započeo je rektor Anđelko Košćak.
U homiliji se predslavitelj osvrnuo na naviještena misna čitanja koja su vlastita svetkovini. Pritom, naglasak je stavio na naviješteni odlomak Evanđelja po Mateju koji se sastoji od objaviteljskog govora u kojem Isus nastupa kao objavitelj božanske mudrosti. Započeo je mišlju kako se Bog objavio malenima te je došao objaviti Kraljevstvo Božje. Pritom je vlč. Ocvirk, poseban naglasak stavio na malenost onih kojima se Bog objavljuje, na one nepioi koji su u doslovnom prijevodu neuki, jednostavni. Na tu misao istaknuo je kako su i bogoslovi, i svaki vjernik, pozvani biti maleni, tj. biti oni koje Bog posebno ljubi i zato njima objavljuje istinu, a ne samozvanim – mudrima. Svaki bogoslov, nadodao je, pozvan je po razmatranju Riječi, studiju, sakramentima primati Božju ljubav kao maleni.
Nadahnut tekstom iz Ponovljenog zakona koji je naviješten, a koji donosi Mojsijev govor narodu o izabranju, vlč. Ocvirk napomenuo je, povezujući navedeno s objavljenim istinama malenim, kako svetkovina Srca Isusovog osobito govori o izabranju te kako nam puno govori činjenica da Bog ne bira veliki narod, već onaj najmanji i najneznatniji. Bog se spušta u takav narod te se oplijenio. Osim što izabire narod, on ga i izdvaja. Promatrajući odnos Boga spram izabranog naroda vidljivo je kako je Bog vjeran sklopljenom savezu, a takva vjernost poziv je i čovjeku da bude vjeran. Bog nas pritom poziva na stalnost, a kad smo umorni i opterećeni, pozvani smo odmoriti se na njegovu srcu. Pritom je pitanje, gdje je naš odmor? Srce Isusovo nas poziva da upoznamo Boga koji je ljubav, a upoznati Boga znači odgovoriti na ljubav, nastavio je vlč. Ocvirk. Ako poznajemo Božja svojstva, pozvani smo na ljubav. Zato i učimo, posebno intenzivno u ovo ispitno vrijeme. Vlč. Ocvirk poručio je bogoslovima kako neka ne uče radi ocjena, već poradi toga jer vole Boga, a kad nekoga volimo želimo ga i upoznati. Zato slaviti Srce Isusovo znači biti u školi Isusovoj, u školi u kojoj je Isus božanski učitelj odnosno onaj koji nas oslobađa od krivih slika Boga. Prema tome, ono što nas Isus u svojoj školi izričito poučava jest stvarnost da je Bog ljubav.
Nakon euharistijskog slavlja, u bogoslovskoj blagovaonici uslijedila je zajednička večera te druženje, a nakon toga je u bogoslovskom vrtu, pjevanjem izmoljena Zlatna krunica za sutrašnje ređenike sisačke i požeške biskupije, kao i za već zaređene u Zagrebu i Bjelovaru te po svem svijetu. Time je završila ovogodišnja proslava svetkovine Srca Isusova u bogoslovskoj zajednici. (mk)
