Siječanjska duhovna obnova. Pred sam početak ispitnog razdoblja, 22. i 23. siječnja 2016., na bogosloviji je održana duhovna obnova pod vodstvom vlč. mr. Jakova Rađe, koordinatora za cjeloživotnu formaciju svećenika. Na duhovnoj obnovi sudjelovali su, uz bogoslove, i mladići koji razmišljaju o duhovnom pozivu.
Vlč. Rađa odabrao je zanimljiv pristup, temeljen na izvještaju o stvaranju kojeg pronalazimo u Knjizi Postanka. Pristup nije nov nego je poznat još od vremena patristike u kojem su crkveni oci u šest dana stvaranja prepoznavali paradigmatski uzor za principe duhovnog života. U svakom od tri nagovora, kao i u okviru pokorničkog bogoslužja, tumačio se pojedini dan stvaranja, a slijedi i sažeti prikaz tih nagovora.
Knjiga Postanka započinje riječima ”U početku stvori Bog nebo i zemlju.” Ta nam jednostavna rečenica mnogo toga govori. Za čovjeka iz vremena u kojem je nastajala naracija Knjige Postanka, nebo je bilo vezano uz vrijeme, a zemlja uz prostor, što su dvije temeljne stvarnosti. Osnovna je teološka poruka ove rečenice stoga da je čitava stvarnost Božje djelo i ništa stvoreno, ništa što je dio stvarnosti, ne bi moglo postojati da iza te stvarnosti ne stoji sam Bog. Ništa manje važna rečenica nije ni ona koja zemlju u trenutku stvaranja opisuje kao pustu i praznu. Stvaranje se događa u kaosu u kojeg Bog unosi red. Kaos dakle nije Bogu stran te on u njemu sasvim slobodno i kreativno djeluje.
I kada pogledamo svoje konkretno životno iskustvo, možemo lako zamijetiti mnogo toga kaotičnog, mnogo toga u našim životima ne možemo kontrolirati iako bismo to htjeli. U životu, međutim, ne možemo staviti točke onako kako bismo htjeli. Umjesto tih pokušaja, bolje je posvijestiti si kako Duh Božji lebdi nad tim kaosom te smo pred njega pozvani doći upravo onakvi kakvi jesmo, neuredni i siromašni, a ne lažno ukalupljeni. Jer, Bog s nama ima plan i računa s nama takvima kakvi jesmo.
Bog zatim doziva u postojanje svjetlost. Lako je zaključiti da nam je svjetlost potrebna kako bismo vidjeli stvari. Ako smo bili u mraku i naglo smo izloženi svijetlu, nećemo odmah uočiti sve detalje nego one najosnovnije konture i obrise onoga što nas okružuje. Preneseno na duhovni život, to znači da moramo krenuti od najočitijih stvari u svom životu, ako želimo rasti. Te očite stvari dužnosti i obaveze za koje znamo da ih bez ikakve sumnje moramo činiti. Po završetku nagovora zadatak je stoga bio zapisati deset stvari za koje nema sumnje da ih moramo činiti.
Drugi dan stvaranja opisuje Božje razdvajanje voda, onih nad svodom i onih pod svodom. Vode nad svodom i vode pod svodom u skladu su s kozmologijom u pozadini Knjige Postanka u kojoj se zemlja promatrala kao ravna ploča okružena koja je okružena svodom. Voda nad svodom uvijek je predstavljala kišu, a kiša život. One pak vode ispod svoda predstavljale su smrt. Razdvajanje voda u tom kontekstu označava razdvojiti život od smrti kako bi se otvorio prostor za život, kako bi se moglo pojaviti kopno sa svim svojim stvorenjima i plodovima.
Preneseno u kontekst duhovnog života, postavljanje svoda kojim se odvajaju vode znači pronaći čvrstu točku, uporište odnosno – odrediti životne prioritete. Znati vlastite prioritete postaviti i slijediti znači unijeti red u vlastiti život. Kada se usredotočimo ponajprije na velike i važne stvari u životu, poput molitve, otvara se prostor i vrijeme i za one manje važne stvari. U suprotnom, stvarnost nas, poput potopa, preplavljuje te se u njoj gubimo. Umjesto izgubljenosti u detaljima, bitno je svakoj aktivnosti pristupiti jednoj po jednoj, usredotočujući se upravo na tu aktivnost. Kako bismo odredili prioritete, moramo biti svjesni vlastitih staleških dužnosti.
Treći dan opisuje povlačenje voda i pojavljivanje kopna i stvaranja vegetacije i biljaka koje donose plodove. Kako bi se pojavilo kopno bitno je ograničiti vode. U središtu je dakle postavljanje ograničenja. Ograničenja se danas često smatraju nečim negativnim, no ona su za jedan duhovno zdrav život nužna. Vlč. Rađa istaknuo je kako postoje dva tipa ograničenja. Jedna su ona koja nam je donio život, naša prošlost i rane iz te prošlosti. Ta ograničenja nismo birali ali ih zato moramo prihvatiti. Drugi tip ograničenja su ona koja sami moramo postaviti u odnosu na sebe, druge i okolinu kako same sebe ne bismo izgubili. Postaviti ograničenje znači biti sposoban sebi i drugima reći ne kada je to potrebno. Ovaj nagovor odvijao se u kontekstu pokorničkog bogoslužja te se stvarnost grijeha dovela upravo u vezu s neprihvaćanjem ograničenja. Naime, pozadina svakog grijeha jest nevoljkost da se poštuje ograničenje. Tu je, uostalom, i korijen istočnog grijeha u kojem čovjek ne želi prihvatiti Božje ograničenje da ne smije jesti sa stabla spoznaje dobra i zla.
Četvrti dan govori o stvaranju svjetlila, većeg i manjeg, odnosno dana i noći. Dan i noć simboliziraju dvije faze čovjekove svakodnevice – rad i odmor odnosno aktivnost i pasivnost. Potrebno je znati što treba i što ne treba činiti, kada je vrijeme za rad i odmor, a za to je bitno biti sposoban osluškivati Božju volju. Vrlo često se, pa i u pastoralu, osmisle velike inicijative i akcije, veliki planovi koji na kraju ostaju besplodni. Razlog neuspjeha leži u činjenici da se radi o našoj vlastitoj, a ne Božjoj inicijativi. Kako raspoznati što onda jest Božja volja? Odgovor je u molitvi koja pomaže osluškivanju Božjeg glasa i razlikovanju duhova. Jer, Bog daje nadahnuća – njegov Duh potiče, predlaže, nadahnjuje i nikada ne prisiljava; kod Boga ne postoji moraš. Nasuprot tome stoje sugestije koje se uvijek postavljaju kao apsolutni zahtjev. Kao takve, ne mogu se pripisati Božjoj inicijativi. Bog uvijek održava čovjeka u njegovu poslanju i pozivu; to je još jedan kriterij razlučivanja.
U okviru ove duhovne obnove slavljena je, u župi sv. Marije na Dolcu, i svečana euharistija povodom nadolazeće 159. godišnjice rođenja sluge Božjega Josipa Langa, zagrebačkog biskupa. Lik i djelo biskupa Langa, vezano je usko i uz samu bogosloviju jer je on bio i rektor Bogoslovnog sjemeništa, a već generacije bogoslova izdaju i svoj vjesnik koji nosi ime tog velikog i skromnog čovjeka. Zbog svoje bliskosti svakodnevnom čovjeku i njegovim problemima, posebno onim siromašnima, biskup Josip Lang je istinski uzor te se svi nadamo i njegovom proglašenju blaženim. (d.k.)
