NEDJELJA SVETE OBITELJI (STARA GODINA)
31. prosinca 2023.
Grgo Marković, bogoslov V. godine (Zagrebačka nadbiskupija)
ČITANJA: Post 15, 1-6; 21,1-3 Ps 105, 1-9; Heb 11,8.11-12.17-19; Lk 2,22-40
Draga braćo i sestre!
Ovu kalendarsku godinu završavamo na najljepši mogući način; posljednji dan ove godine na isteku, ujedno je i prva nedjelja po Božiću, tj. blagdan Svete Obitelji Isusa, Josipa i Marije. U ovom vremenu obično mnogi od nas, bilo vjernici, bilo nevjernici, razmišljaju o svemu onom što se zbilo prethodnih godinu dana. Promatramo svoje uspjehe i neuspjehe, prisjećamo se različitih uspomena, ostajemo zatečeni koliko se toga dogodilo u tako kratkom vremenskom razdoblju. Istodobno, stvaramo nove planove, odlučujemo se na različite promjene, sve kako bismo naše živote učinili što boljima, ostvarenijima i smislenijima.
Međutim, često se događa da vrlo brzo ostajemo bez daha; naši planovi brzo propadaju, želje se ne ostvaruju te ostajemo bez nade, radosti i želje za svetošću života.
Jedan od mogućih razloga takvog ishoda jest taj što smo možda uvijek mi prvi inicijatori različitih naših ideja te planiramo bez da postavimo sebi ključno pitanje: ”Što Bog želi od mene u ovoj godini?”.
Lijep primjer načina planiranja i djelovanja imamo u prvom i drugom misnom čitanju današnjeg blagdana, u kojima su Abraham i Sara glavni protagonisti. Bez osluškivanja Božjih želja i planova, Abraham i Sara su dovijeka mogli kružiti po Uru Kaldejskom. U njihovim životima se ništa ne bi promijenilo, već bi vjerojatno potpuno oronuli te umrli razočarani jer nemaju potomstva. Ali, ključ je u tome što Abram povjerova Jahvi i Sara začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje”. Sam Bog je inicijator njihovih planova, a oni djeluju prema onome što su od njega čuli i kako ih On upućuje! Dopuštaju da im Bog preokrene čitav život te Abraham postaje otac nebrojenog potomstva, a Sara zadobi moć da začne.
Taj potencijal leži i u našim životima te je ostvariv u našim okolnostima, neovisno koje smo dobi, spola i čime se bavimo. No, postoji i preduvjet; trebamo biti spremni napustiti vlastiti Ur Kaldejski, taj simbol naših učmalosti, mana, sigurnosti, besplodnih uhodanosti i navika te se staviti na raspolaganje Gospodinu. Potrebno je poput Abrahama i Sare, poput svih članova sv. Obitelji biti vjeran i odvažan. Zamislimo odvažnost i povjerenje u Boga od strane sv. Josipa, koji zatiče svoju zaručnicu trudnu po Duhu Svetom. Kolike li vjernosti kada bježe u daleki im Egipat, bez ikakve sigurnosti osim Božje upute. Stoga, dragi čitatelju, ne boj se ako osjećaš da te Gospodin poziva na neku ozbiljnu promjenu, ohrabri se, ustraj, Bog je s tobom!
Međutim, može biti da ne osjećamo posebnog nadahnuća Božjeg u ovom životnom trenutku i ne znamo što je volja Božja za nas. No, zato trebamo imati na umu da za svakog pojedinca uvijek vrijedi da je volja Božja naše posvećenje! (usp. 1 Sol 4,3) Najsigurniji put posvećenja je upravo u tome da uz aktivan duhovni život, činimo mala djela s velikom ljubavlju, kako nam reče sv. Majka Terezija. Svakom od nas je moguće da s više ljubavi, truda i predanja sudjeluje u svojoj obitelji, da sljedećeg puta ne odvrati pogled od potrebitog, da svoj posao, studij i obveze obavlja temeljitije i s više ljubavi nego do sada, prinoseći to kao žrtvu Gospodinu.
Upravo tu nam može pomoći primjer svete nazaretske Obitelji, za koju sv. Pavao VI., u službi čitanja časoslova današnjeg blagdana, kaže da nas najprije uči šutjeti. Plod te šutnje postaje učvršćenost u dobrim mislima, zaokupljenost nutarnjim nadahnućima i pripravnost na slušanje Božjih savjeta. Nasuprot tome, mi se često, na dnevnoj razini, iščitavanjem raznih portala i društvenih mreža te s mnoštvom beskorisnih razgovora ispunjavamo s velikom količinom informacija, koje iscrpljuju naše nutarnje kapacitete i onesposobljavaju nas za tišinu i ozbiljan duhovni život. Neka nas zato nazaretska Obitelj nauči koliko je potrebno i koliko vrijedi, spremanje, nauk, razmatranje, osobni i skroviti način života, molitva koju u tajnosti vidi sam Bog.
Možemo samo zamišljati kakav je sklad vladao među ukućanima malene i skromne nazaretske kuće. Kolikom li je samo ljubavlju, tišinom, pobožnošću, a istodobno marljivošću i radošću bilo natopljeno tlo pod tim krovom? To je plod istinskog duhovnog života i kreposti svakog pojedinca svete Obitelji, koji nam može biti putokaz za popravljanje odnosa u svim našim obiteljima ili formacijskim kućama u kojima boravimo.
Stoga, na samom kraju, možemo u molitvenom duhu zamoliti sv. Obitelj da nas prati u svim našim novogodišnjim nastojanjima, tako da ponovimo nekoliko redaka himna 1. večernje časoslova koji glase:
O dajte našim kućama
Onakav život kakav je
U vašem domu cvjetao
Svim ljubeznim vrlinama!
