Petak nakon osmine Tijelova u bogosloviji je uvijek posebno svečani dan. Naime, toga petka Crkva slavi svetkovinu Presvetog Srca Isusova kojem je posvećena i naša kapelica. Korisno je na početku ponešto reći o samoj svetkovini i pobožnosti koja je danas vrlo raširena i omiljena.
Srce je, kao što je poznato, oduvijek bilo simbol života, kada ono kuca, čovjek je živ – ulazi u komunikaciju s drugima, radi i ljubi. Srce je ponajčešće prikazivano kao simbol ljubavi, a nerijetko, na žalost, postaje tek sentimentalna slika. Biblijsko shvaćanje mnogo je dublje jer u srcu prepoznaje samo središte osobe, života i odnosa prema Bogu i drugima. Srce predstavlja cijelu osobu. Polazeći od takvog shvaćanja, kakav li je tek uzor Presveto Srce Isusovo? To srce Bogočovjeka je u potpunosti kucalo – darivalo se i kuca – dariva se za čovjeka.
Zanimljiv prikaz razvoja pobožnosti donosi Vladimir Zagorac u svojoj knjizi ”Krist, posvetitelj vremena” u kojoj možemo pročitati kako je ova pobožnost vrlo stara i izvire iz pobožnosti Muci Kristovoj, a posebno je zaživjela u 17. stoljeća po sv. Margareti Mariji Alacoque što je konačno dovelo do ustanovljenja blagdana za cijelu Crkvu pod Pijom IX. Pijov nasljednik papa Leon XIII. je 1889. godine posvetio sav ljudski rod Srcu Isusovu, a 1928. za pontifikata pape Pia XI. blagdan je stavljen na najviši rang. Pobožnost Presvetom Srcu povezana je s Kristovim trpljenjem i mukom Velikog petka, a to trpljenje je u prvom redu plod ljubavi prema čovjeku, tako da Srce Isusovo snažno progovara o muci i ljubavi. Kao takvo Srce Isusovo je nezamjenjiv uzor svećenicima i bogoslovima što se jasno izgovara i u njemu posvećenim litanijama.
Svake godine svečanu misu na ovaj veliki dan, u kapelici bogoslovije, predslavi neki dragi gost. Ove godine to je bio mons. Zvonimir Sekelj, župnik župe sv. Blaža u Zagrebu. Na misi su koncelebrirali i drugi gosti: vlč. Damir Ocvirk, župnik sv. Josipa u Zagrebu i nekadašnji odgojitelj na bogosloviji te preč. Mirko Totović, prebendar i nekadašnji ekonom bogoslovije. Goste je u uvodnom govoru dobrodošlice pozdravio i predstavio rektor Anđelko Košćak. Nakon čitanja iz svetog Evanđelja po Ivanu, mons. Sekelj održao je prigodnu homiliju u kojoj je, od neiscrpnog bogatstva Srca Isusova, istaknuo dimenziju dara. Srce Isusovo se posve darovalo čovjeku time što je Krist ušao u ograničenu čovjekovu egzistenciju i posvetio je u njenoj cijelosti čime je sama ograničenost bila razgraničena. Taj primjer pozvan je svatko slijediti što se postiže izlaženjem iz svog komfora i darivanjem drugome. Samo se tako ostvaruje prava i istinska komunikacija među ljudima. Naposlijetku, mons. Sekelj je naglasio kako se upravo u euharistiji nastavlja to Kristovo darivanje, čudesna razmjena; ona nam daje snagu kako bismo i sami mogli nasljedovati njegovo djelo.
Nakon svete mise, cijela se zajednica uputila na svečani ručak u blagovaonici, a ručku su se pridružili i preč. Zlatko Golubić, župnik župe sv. Marije na Dolcu, preč. Konrad Žižek, nadbiskupijski ekonom, i vlč. Ivica Budinšćak, povjerenik za pastoral mladih. Okupljenoj zajednici obratio se pozdravom i rektor ističući još jednom važnost koju Presveto Srce Isusovo ima, i trebalo bi imati, u životu jedne Bogu posvećene osobe. Vrijedi također istaknuti i da je navečer bogoslovska zajednica molila i pjevanu večernju, nakon koje je predloženo bogoslovima da na današnji dan zastanu, izmole litanije ili krunicu Milosrdnom Isusu…
Možemo zaključiti kako posebno u današnje vrijeme, u kojem kao da se gubi osjećaj, suosjećanje za drugoga, za čovjeka u potrebi koji pati i trpi, Srce Isusovo treba biti isticano kao ono koje može i od kamenog srca učiniti srce od mesa, upravo zato da zadnju riječ ima život oživljen njegovim kucanjem. (dk)
