Gilbert Keith Chesterton: Čovjek koji je bio Četvrtak. Noćna mora
Oblak nadvi se nad um čovjekov, i ču se kako vjetar jeca.
Da, zao oblak prekri dušu čovječju dok bijasmo djeca.
Znanost oglasi ništavilo i propašću oduševi se umjetnost;
Svijet bijaše star i dovršen: no nas još grlila je mladost;
U neredu groznom njihovi osakaćeni glasovi dođu nam –
Žudnja što izgubila je osmijeh, strah što izgubio je sram.
Poput bijela pramena sviščeva, koji svijetlio je u besciljnu mraku,
Čovjek ponosno poput perjanice pokaza svoju bijelu dlaku.
Život postade umoran let, smrt trut što ubada;
Svijet je bio veoma star, dok mi mladi bili smo tada…
Sumnje bijahu tako jasne, tako grozne da moralo se oduprijeti –
Oh, tko će to razumjeti osim tebe; da, tko će razumjeti?
Sumnje nas povele kroz noć, gdje prozborismo na jeziku burnom.
I dan plane na ulicama, plane zauvijek u umu ljudskom.
Među nama, s mirom Božjim, ta istina sad može se reći.
Da bijaše snage u vezanju i dobrih stvari što zbiše se stareći.
Konačno pronađosmo obične stvari, i brak i kolijevku.
I sad bez straha glumiti mogu,
a ti bez straha pratiti na ovoj sceni događanje.
Nakon ovih misli izrečenih na sceni od cjelokupne glumačke družine i kroz filozofsku raspravu o samoj biti umjetnosti – a time i o onom mogućem čovjeka – između pjesnika anarhista i pjesnika reda započinje komplicirana, zakučasta, a time i dinamična potraga za misterioznom osobom zvanom Nedjelja u kojoj se isprepliću strah i mir, očajanje i nada, prepoznavanje lica i nemogućnost dohvaćanja istog.
Kroz kriminalističku priču i susret s likovima koji nose imena pojedinih dana u tjednu, a koji su istovremeno članovi Centralnog anarhističkog vijeća Europe i pripadnici tajne organizacije „Posljednja obiteljska obrana“ sastavljenom od detektiva – filozofa skida se malo pomalo veo tajne sa „strašnoga“ Nedjelje koji se otkriva kao Šabath – Mir Božji. Prolazeći kroz kušnje u koje ih stavlja sam Nedjelja likovi koji nose imena pojedinih dana u tjednu postavljaju egzistencijalna životna pitanja o zlu, dobru, smislu, besmislu, vjeri, sumnji, nevjeri i nadi koja pronalaze mogući odgovor u bezuvjetnom povjerenju i pouzdanju u Onoga koji je i sam prošao iskustvo patnje i smrti. Istovremeno, ova su pitanja, i pokušaj odgovora na njih, dimenzija u kojoj i svaki gledatelj koji „bez straha prati na sceni događanje“ može promišljati o trajno živom Jobovskom upitu: „Zašto sam patio?“ Moguće svjetlo koje obasjava i ništi mrak nerazumijevanja pokazuje se u novom stvaranju koje omogućuje novi kozmos i novi život utemeljen na uskrsnuću.
Predstava je napravljena prema romanu britanskog pisca Gilberta Keitha Chestertona (1874. – 1936.) koji se kao plodan i nadaren pisac okušao u gotovo svakoj književnoj vrsti, i to vrlo uspješno. Čak ne bi bilo pretjerano reći kako je Chesterton čovjek koji je o svemu nešto rekao ili napisao, a to što je napisao ili rekao bilo je mudro, pronicljivo, dosjetljivo i duhovito. Svojim osebujnim stilom suprotstavljao se svim trendovima koji su obilježili dvadeseto stoljeće: materijalizmu, znanstvenom determinizmu, moralnom relativizmu i agnosticizmu. Svojim poznatim esejem iz 1922., „Eugenika i ina zla“, napao je ono što je u to doba bila jedna od najprogresivnijih misli – ideju da ljudsko biće može i hoće nadvladati samo sebe i uroditi superiornom vizijom čovjeka. S druge strane, zalagao se za običnoga čovjeka, za siromašne, za obitelj, za ljepotu i kršćanstvo na koje je i prešao 1922. godine.
Vodio je debate s mnogim proslavljenim intelektualcima svoga vremena: Georgeom Bernardom Shawom, H. G. Wellsom, Bertrandom Russellom, Clarenceom Darrowom. Koliko je bio poštovan ilustrira činjenica što će ga G. B. Shaw nazvati „kolosalnim genijem“.
Tijekom svojeg života objavio je sedamdesetak knjiga, a još je najmanje desetak objavljeno nakon njegove smrti. Bio je pisac široka raspona interesa pa među njegovim djelima možemo naći romane kao što su „Napoleon iz Notting Hilla“ (1904.), „Čovjek koji je bio Četvrtak“ (1908.) na temelju kojeg je nastala ova predstava, nekoliko knjiga priča o detektivu, ocu Brownu, po kojima je možda i ostao najpoznatiji, više knjiga poezije, drame, povijesne knjige, biografije pisaca i povijesnih osoba poput Charlesa Dickensa ili o sv. Franji Asiškome, koje predstavljaju izvanredne uvide u njihove živote, njihov rad i njihovu misao. Chesterton je bio jedna od vodećih literarnih figura u Engleskoj prvih desetljeća dvadesetoga stoljeća.
U predstavi glume bogoslovi: Leonardo Šardi (Pripovjedač), Marinko Golek (Pripovjedač), Mario Kaniški (Pripovjedač), Tomislav Šagud (Lucijan Gregorović), Ivan Šturlić (Gabrijel Simić/ Četvrtak), Dominik Jaić (Drug Gumbić), Goran Bužak (Drug Žličnjak), Matija Knok (Pripovjedač/ Detektiv – filozof), Marko Čolak (Predsjednik Nedjelja), Dominik Glasnović (Tajnik/ Ponedjeljak), Siniša Blatarić (Gogol/ Utorak), Ivan Tišljar (Doktor Buldog/ Subota), Josip Hokman (Markiz od sv. Eustahija/ Srijeda) i Ivica Gladoić (Profesor Crvina/ Petak). Kostimografiju je svojim slikarskim umijećem obogatio Danijel Hačko, a da svi tehnički momenti (glazba, projekcije, svjetlo, zvuk) budu skladno uklopljeni pobrinuli su se Tomislav Sanić i Ivan Lukić.
