U srijedu, 17. ožujka 2021. godine, uoči svetkovine Svetoga Josipa, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pohodio je Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu te se susreo s rektorom Bogoslovije preč. mr. Željkom Faltakom, odgojiteljima vlč. Josipom Đurinom i vlč. Mariom Dukićem, duhovnicima vlč. Vladom Razumom i vlč. Andrijom Miličevićem te s bogoslovima i ostalim djelatnicima Bogoslovije.
Susret je započeo u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu Zagrebačke nadbiskupije u dvorani Vijenac s početkom u 18:00 sati, Večernjom molitvom Časoslova. Nakon molitve uslijedio je pozdravni i uvodni govor preč. rektora Željka Faltaka koji je u ime odgojitelja, duhovnika, časnih sestara i djelatnika, bogoslova i u svoje osobno ime izrazio dobrodošlicu nadbiskupu Josipu Bozaniću.
Rektor je istaknuo kako su pojave COVID-a 19 te razorni potres koji je uslijedio 22. ožujka 2020. godine znatno obilježili život Bogoslovije. Rekao je: „Od tada više nije ništa isto. Bogoslovi su morali napustiti zgradu Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Bogu hvala na onim župnicima koji su imali osjećaja za svoga ili svoje bogoslove održavajući ih korz susrete, zajedništvo molitve i slavljenja euharistije.“ Zbog pandemije i potresa, novonastalih posljedica i problema oko sustavnog razvoja te personalnih promjena u vodstvu Bogoslovije, ona prolazi kroz drugačiju dinamiku života i suočava se s novim izazovima, no rektor je izrazio veliku zahvalnost Nadbiskupu i njegovim suradnicima te ostalim dobročiniteljima na interventnosti u obnovi Bogoslovije kako bi se formacija i život u njoj mogli ponovno i nesmetano odvijati. U vidu formacije rektor je istaknuo važnost življenja u Bogosloviji podsjećajući na Postsinodalnu apostolsku pobudnicu Pastores Dabo Vobis te na dokument Kongregacije za nauk klera Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis koji ističu ozbiljan put svećeničke formacije te služenje u raznim oblicima zajedničkoga života, kako bi budući prezbiter mogao biti “živa slika“ Isusa Krista Glave i Pastira Crkve. U vidu zajedničkoga života rektor je istaknuo kako se u Bogosloviji može zamjetiti ljepota brojnih i lijepih inicijativa koje dolaze od samih bogoslova. Nakon uvodnog govora rektor je pozvao predstavnike bogoslova od prve do pete godine kako bi Nadbiskupu istaknuli i predstavili vlastiti doživljaj formacije i života u Bogosloviji te suočavanje s novim izazovima.
Predstavnici, Dražen Stjepanović – prva godina, Ivan Čus – druga godina, Timotej Inkret – treća godina, Alen Zelčić – četvrta godina, Mate Cikoja – peta godina, zaželjeli su nadbiskupu Josipu Bozaniću dobrodošlicu u ovim izazovnim vremenima kada je ljudima, napose bogoslovima, potrebno čvrsto vodstvo koje će ih ohrabrivati te donositi mir u život i zajednicu. Svaki predstavnik upoznao je Nadbiskupa o načinu života i formacije pojedine godine. Mnogi su naglasili važnost duhovnoga vodstva na čelu s duhovnicima, ali i razgovora sa svojim odgojiteljima. Nadalje, istaknuli su raznolikost bogoslova koja ih ujedinjuje kao i suživot te bratski odnos prema bogoslovima koji dolaze iz potresom oštećene formacijske kuće Družbe Isusove na Joradnovcu. S druge pak strane predstavnici su izložili i konkretne izazove s kojima se sami bogoslovi susreću tijekom formacije. Predstavnici su, izlažući te izazove, stavili naglasak čvrstog pouzdanja kako će nakon ovog izazovnog vremena, nastupiti bolje razdoblje te su se preporučili i dalje u Nadbiskupove molitve.
Završnu riječ susreta održao je nadbiskup Josip Bozanić zahvalivši se preč. rektoru i predstavnicima godina na izlaganjima. Istaknuo je kako se pokušao uživiti u svaku izrečenu, potrebu i želju, ali i u život Bogoslovije te je svjestan izazova i pritiska pandemije i potresa. Kazao je kako je kroz razgovore shvatio kako ljudi, u ovim izazovima, traže prisutnost svećenika, osjećajući potrebu i čežnju koja dolazi odozgo, od Boga. Kako bi u ovome vremenu kvalitetno živjeli svoju vjeru, podsjetio je bogoslove na poziv svetoga pape Ivana Pavla II. koji je 22. listopada 1978. godine rekao: „Ne bojte se!“. Nadbiskup je taj poziv protumačio kao „ne bojati se Krista“ te ga povezao s enciklikom, pape Benedikta XVI. Deus Caritas Est, gdje papa govori kako je naša vjera susret s Kristom, a papa Franjo o susretu s Kristom govori kao o Crkvi koja izlazi i susreće se. Nadbiskup je istaknuo kako je Crkva susret s Bogom i relacija u primjeru apostola i Krista te relacija obitelji – Isus, Marija i Josip. „Kao bogoslovi pozvani smo živjeti Crkvu i doživjeti potrebu Crkve i to potrebu Crkve kao odnosa. Što je Bogoslovija? Bogoslovija je mjesto gdje ću ja doživjeti Crkvu, gdje ću ja živjeti crkvenost kako bih mogao poslije biti poslan u toj Crkvi vršiti određenu službu.“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je kako crkvenost u Bogosloviji treba živjeti po primjeru Isusa Krista koji se trideset godina pripremao da bi mogao tri godine djelovati. Stoga i bogoslov treba u svakidašnjici i redovitosti sebe izgrađivati i potvrđivati vlastitu dosljednost. Nadbiskup se osvrnuo i na svetkovinu Svetoga Josipa naglasivši kako su se Marija i Josip vratili u Jeruzalem po Isusa te tim primjerom potaknuo je bogoslove da se u poteškoćama vrate natrag odnosno da se vrate Isusu.
Na samome kraju preč. rektor je zahavlio predstavnicima na izlaganjima te nadbiskupu Josipu Bozaniću na njegovu pohodu i pastirskoj brizi. Pohod Kardinala zaključen je za zajedničkim stolom uz svečanu večeru i druženje, kada smo kao zajednica Uzoritom čestitali nadolazeći imendan i rođendan te zaželjeli obilje Božjeg blagoslova u njegovom daljnjem služenju Crkvi, po primjeru i zagovoru svetoga Josipa.
Mislav Juraković,
požeški bogoslov, I. godine formacije
