Korizmeni glazbeni recital Zagrebačkog bogoslovskog okteta
Blagdanom Cvjetnice započeti Veliki tjedan, u kojem se Crkva spominje posljednjih Kristovih dana te liturgijski uprisutnjuje vazmena otajstva, u Bogosloviji je započeo u specifičnom ozračju. Naime, na Veliki ponedjeljak, 10. travnja 2017., u večernjim satima, bogoslovsku je kapelicu Presvetog Srca Isusovog svojom nazočnošću ispunilo mnoštvo onih koji su želeći ozračje tišine Velikog tjedna, tišine koja ispunjena obiljem sadržaja istodobno puno govori, ispuniti prekrasnim korizmenim napjevima iz raznih krajeva i raznih autora. Tako, to mnoštvo se okupilo kako bi poslušali korizmeni recital kojeg je osmislio Zagrebački bogoslovski oktet izvodivši izabrane skladbe i pjesme korizmene baštine, podijelivši ih na tri tematska područja koja prate tri motiva korizmenog vremena, a osobito aktualnog Tjedna muke. To su: motiv kajanja, motiv rastužene Majke Isusove te motiv križa. Glazbeni recital izveden je ispreplitanjem djela korizmene poezije koja je čitao bogoslov Matija Novački te izvedbom izabranih skladbi koje je s kora kapele izvodio bogoslovski oktet pod ravnanjem bogoslova Ivona Fabijanca, u sljedećem sastavu: Kristijan Tušek i Marko Gerendaj (tenor I.), Hrvoje Maltarić i Robert Medved (tenor II.), Petar Belina i Marko Domiter (bariton) te Miro Denac i Matija Slišković (bas).
U polumračnoj tišini kapelice, u kojoj je uz kip Majke Božje, oltarni prostor te svjetlost vječnog svjetla koje simbolizira Kristovu prisutnost, bio osvjetljen onaj motiv pod i pred kojim se okupilo mnoštvo publike, a to je raspelo, bez prethodnih uvodnih govora, recital je započeo međimurskom skladbom Bože milostivni, nakon koje je čitanjem pjesme Johna Henrya Newmana, „Ja toliko grešan, Ti toliko svet“, započela izvedba prvih četiriju pjesama objedinjenih motivom kajanja: Prosti, Gospode (Mato Lešćan, Psalam 32, obr. Ivon Fabijanec), Smiluj mi se, Bože (M. Martinjak, Psalam 51), Bog nam posla (Cithara octochorda, A. Canjuga) i Jesu Rex admirabilis (G. P. da Palestrina). Potom, po pročitanim stihovima pjesme Jakova Bunića, „Smrt Isusova na križu i plač Njegove Majke“, otpjevano je četiri pjesme objedinjenih motivom rastužene Majke Isusove: Stala plačuć’ tužna Mati (pučka), Tužno plače (F. Pintarić), Tužnoj Majci (V. Žganec) i Nebo, zemlja, sve stvorenje (F. Pintarić). Nadalje, čitanjem pjesme Ferde Rožića, „Pod križem“, započela je izvedba pet skladbi koje objedinjuju motiv križa: Jezuš Kristuš, Sinek Božji (koral), Nesem videl (podravska, obr. D. Kurilovčan), Klanjamo Ti se, Kriste (M. Martinjak), Klekni pod raspelom (M. Demović) i Propjeti moj Stvoritelju (F. Pintarić). Nakon kruga triju motiva – kajanja, rastužene Majke Isusove te križa – bogoslov Matija pročitao je još jednu pjesmu, „Homojustus“, Zvonimira Katalenića.
Potom su članovi Okteta, prolazeći sredinom kapele Presvetog Srca izveli skladbu Gospodine, bogoslova Ivona Fabijanca, a zatim je rektor Anđelko Košćak izrekao prigodnu riječ. Izrazio je radost i zahvalnost Bogu za ovakav događaj koji sabire, duhovno diže i krijepi i koji upućuje nekim novim obzorima i jasno govori – samo hrabro, ne boj se! – na dobroj si strani, na strani Pobjednika, na strani svjetla, na strani života, na strani dobra, na strani križa… Potom je nadodao: „Ne vidiš lica Božjega, ali prepoznaješ glas, prepoznaješ Božju melodiju i prepoznaješ pokret Božje ruke, ruku vječnoga i nepogrešivoga dirigenta.“ Upravo sve izvedene pjesme su to i potvrdile. Usto, napomenuo je kako je u Bogosloviji prije sto godina veličanstveno djelovalo pjevačko društvo bogoslova te rekao da bi se bilo lijepo vratiti u takvo plodonosno vrijeme, no zašto žaliti kada je i sadašnji sastav, u duhu vremena, izvrstan. Stoga je, s obzirom da je poradi tišine u kojoj su se čuli glasovi Okteta, publika bila zamoljena neka ne plješće, Rektor pozvao sve prisutne da izvođače nagrade pljeskom. Usto, u obraćanju je iskoristio prigodu da pozove sve okupljene na još jedan glazbeni susret kojeg pripremaju bogoslovi, tj. na proslavu 150. obljetnice prve izvedbe pjesme „U boj“, Ivana pl. Zajca, čiji su prvi izvođači 4. ožujka 1867. bili bogoslovi. Bogoslovi su je unatoč tadašnjoj političkoj situaciji, zbog koje su prvotno zamišljeni izvođači odustali, hrabro otpjevali. To govori puno o bogoslovima, a pritom je rektor izrazio zadovoljstvo nizom aktivnosti kojima su bogoslovi otvoreni i kojima se bave. Na kraju prigodnog govora, svima je zaželio blagoslovljene dane Svetoga tjedna kao i blagoslovljen blagdan Kristova Uskrsnuća.
Nakon rektorova govora, Oktet je izveo skladbu Križu sveti, križu blagi (bolska, obr. J. Ćaleta) te je time, „pod raspelom“, završen korizmeni glazbeni recital Zagrebačkog bogoslovskog okteta. (mk)
