SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA
26. svibnja 2024.
Kristijan Kolonić, bogoslov V. godine (Zagrebačka nadbiskupija)
Čitanja: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20
Liturgijska čitanja današnje nedjelje i svetkovine Presvetog Trojstva stavljaju pred nas promišljanje o nama nikada spoznatljivom otajstvu Božje prisutnosti, blizine i neizmjerne ljubavi darovane svakome čovjeku. Kao ljudima – bićima od krvi i mesa u koje je utkan Stvoriteljev Duh i njegova Ljubav, i samima je jasno kako često pred drugi, pa i onim najbližim, ostajemo kao pred nerazrješivom i nedokučivom tajnom. Iako nam je ljubav drugoga opipljiva i spoznatljiva, pitamo se kako onda shvatiti otajstvo i ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. Kako shvatiti otajstvo u kojem je isprepletena i ljudska i božanska ljubav koje se spajaju u jedno. Upravo pred tajnom Presvetog Trojstva postaje jasno prožimanje Božanske i ljudske ljubavi jer Sin postaje izričaj Očeve ljubavi prema čovjeku, a nasuprot tomu čovjekova ljubav prema Bogu moguća je jedino iz dara Duha Svetoga koji mu je od Boga poslan.
U čitanjima koje je Crkva danas stavila pred nas, ako ništa drugo ne bismo zaključili i ostavili da „plovi“ našim srcem, dovoljna bi bila činjenica da kroz cijelu povijest ljudskog spasenja Gospodin biva prisutan uz čovjeka. U Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije doziva u pamet narodu da ne zaboravi kako je Gospodin Bog gore na nebu i ovdje na zemlji i upravo zato s psalmistom možemo ponoviti da je blago onom narodu kojeg Gospodin odabra sebi za baštinu.
Evanđelist Matej završava evanđelje nastavno na obećanje Uskrslog Isusa u Galileji da će s učenicima ostati u sve dane (usp. 28,20). Povjeravajući im novo poslanje Isus ih ne ostavlja same. U svemu onomu što će činiti u njegovo ime, krsteći narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga njegova prisutnost, briga i ljubav bit će uvijek s njima. Svakome koji susretne ove riječi i koji u njima prepozna i doživi Isusa – umrlog i uskrslog – mora biti svjestan da se nad njim ispunjava živo otajstvo Trojedine Ljubavi koje je u sakramentu krštenja primio.
Isus koji je s učenicima prošao putevima ovoga svijeta čineći brojna znamenja i čudesa, učeći i navješćujući kraljevstvo Božje, Isus je umrli i uskrsli koji s nama ostaje i koji se daruje u sve dane našega života, do kraja.
Gospodine, Ljubavi beskrajna, danas poput tvojih učenika želim poći svijetom i tvoju radosnu vijest spasenja navijestiti svakoj osobi koju šalješ na moj životni put. Želim tvoju ljubav poput jutarnje rose rasuti suhim i ispucanim životnim stazama svojih bližnjih. Želim, Gospodine, tebi ususret dovesti srca brata i sestre koji te traže i koji čeznu za tvojom blizinom i prisutnošću, napose srca slomljena, izranjena, iznevjerena i prazna. Jer to je put ljubavi kojim želim hoditi i to su koraci tvoje ljubavi, Gospodine, koje na tom putu želim slijediti. Ostani u našim životima Bog koji je blizu, vidljiv i opipljiv, a nama ne dopusti da te pretvorimo u Boga dalekog i neshvatljivog jer iz dana u dan u dubini srca vidimo da to nisi.
(usp. s. Silvana Fužinato – Bog blizak i dalek)