U Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, 28. lipnja 2019. na svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, održan je plenum pri završetku godine, a zatim je bogoslovska zajednica u kapelici Presvetog Srca Isusovog proslavila svetkovinu misnim slavljem koje je predvodio biskup Mijo Gorski.
Plenum je otvorio rektor sjemeništa, Anđelko Košćak započevši pitanjem kako suvremenom čovjeku govoriti o Bogu. Čovjek danas razmišlja o golom preživljavanju pa često bježi od rada i dužnosti u druge zemlje, ali mi ipak ne trebamo ići za svijetom. Često je ona manjina ta koja donosi plodove za koje je bitna žrtva. Plodove donose i šutnja te Riječ kao bitne sastavnice pomirenja i kao one koje ostavljaju pravo mjesto gdje Bog može djelovati. Teško je u ovome svijetu održati strahopoštovanje prema riječi jer se svašta reklamira, a slična opasnost postoji i na bogosloviji dok je lijek u jednostavnosti. Nije dovoljno samo riječima ispovijedati vjeru, nego i u praksi. Međutim, Isus stavlja u pitanje i samu praksu koja može biti iskrivljena i za cilj imati vlastitu slavu. Tekstovi, a posebno crkveni dokumenti su ti koji nas upućuju u ispravnu praksu. Svećenik mora biti jednostavan čovjek, on ne komplicira, sluša. Bog vodi čovjeka koji se da voditi. Boga neće dohvatiti onaj koji hoće sve razumjeti; istraživanje opipljivih argumenata osjepljuje. Kroz povijest su postojali sveci koji se nisu vodili strujanjima vremena, a upravo su oni napravili veliki utjecaj u svom vremenu. Samo se u takvima Bog proslavlja, a neka i u nama vlada duh da se i po nama Bog može proslaviti.
Rektor je zatim napravio kratki osvrt na aktivnosti u ovoj akademskoj godini. Uz sve ostalo, mjesec lipanj obilježila su brojna prezbiterska ređenja. Važan je i događaj primanja kandidatura. Svi bogoslovi išli su u Staru Gradišku, a većina je posjetila i ljubljansku bogosloviju. Spomenuli su se Vukovara i obljetnice smrti biskupa Langa, a posebno se proslavilo i Stepinčevo. Bogoslovi su predmolili pjevanu večernju kroz korizmu, kao i krunicu božanskog milosrđa kroz godinu. U službama koje su bogoslovi primili, oglo je biti negodovanja, ali te službe ljudi mogu prepoznati, one mogu biti očitovanje vjere. Tako je snimljen i duhovno-promotivni film o bogoslovskoj formaciji. Bogoslovski oktet i bend često su nastupali. Posebno je važan list Bogoslovije, vjesnik biskupa Langa pod uredništvom bogoslova Marina Mlađenovića. Svakog dana na raspolaganju su bili i sakristani, a često i poslužitelji u blagavaoni. Treba istaknuti i pontifikalnu asistenciju kao i bogoslove zadužene za uređenje okoliša Bogoslovije. Istaknula se i glumačka družina pod vodstvom Domagoja Topića i Domagoja Zubovića. Rektor je zatim pozvao na budnost i rekao kako se zajedno i vojnički treba boriti protiv zla koje ne može ući u život bogoslova ako se dnevni red redovito vrši, a stožerne točke života u bogosloviji su učenje i molitva koje su znak odnosa prema svećeničkom zvanju, a poglavari pomažu u izgradnji bogoslova. Za jednog bogoslova, poručio je rektor Košćak, ljetni praznici su vrijeme koje treba doživjeti svjedočanstvom. Oni, naime, ne trebaju biti odmor od duhovnog života, nego treba biti prisutan u životu župne zajednice. Uz to, ljeto treba biti prožeto osobnom molitvom (posebno krunicom) i svakodnevnom misom. Ljudi tako trebaju prepoznati opredjeljenje bogoslova za Krista, a on mora paziti da svojim ponašanjem nikoga ne ugrozi.
Vrhunac proslave svetkovine Presvetog Srca Isusovog u Bogosloviji bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Biskup Gorski započeo je svoju homiliju mišlju da je srce središte svih ljudskih kvaliteta, tj. Pod tim simbolom promatramo čitavog čovjeka, njegove ljudske i moralne kvalitete. Biblijska slika Boga govori o Bogu koji ima ljubavi i srca za čovjeka. Prorok Hošea izriče Gospodinove misli: Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek! Kristova muka na križu i probodeno srce najjači je Božji govor, samoobjava Njegove ljubavi. Današnje evanđelje govori o Bogu kao dobrom pastiru te opisuje Njegovo djelovanje prema čovjeku – djelovanje ljubavi. Evanđelje ne odražava stvarnost jer niti jedan pastir ne bi ostavio 99 ovaca kako bi našao onu jednu zalutalu. No, ono nam predstavlja Gospodinovu logiku – i za tu jednu osobu Krist je prolio svoju krv, kao i za sve ostale. Ovo je nemoguće činiti silom Zakona, već nasljedujući Kristovu logiku, odlaziti na rubove društva, rubove ljudskih osoba te takom slijediti Isusa u traženju ljudi, kako poziva papa Franjo. Naša je logika: Pa sam si je to izabrao, koga nema bez njega se može… A možda su se neki izgubili zato što nije postojala osoba koja bi ih tražila.
Pastir kada nalazi ovcu, ne upućuje joj riječi prijekora, osude, samo ljubav… Mi često postupamo prema ljudima na temelju prošlosti, zarobljenici smo prošlosti. Gospodin svoj pristup temelji na ljubavi, On ne gleda prošlost, njemu zaprjeka nisu naši grijesi, nego naša slaba volja. Krist ne gleda na Petrovu izdaju, Pavlovu mržnju, Augustinovu razuzdanost, već u njima promatra klicu dobra koju podržava. Tako i mi, nastojmo prepoznati dobro u izgubljenom čovjeku. I mi smo ovce, s Isusom smo pastiri, ali smo i ovce. U ovim izgubljenim ovcama, možemo prepoznati današnju Europu koja se smatra kršćanskom, ali tako ne živi. Možda je Krist ostavio one koji su njegovi, kako bi potražio izgubljenu većinu. Potrebno je promatrati politička zbivanja kroz evanđelje; koja je Božja poruka za nas. I pazimo što govorimo: Isuse, ja te volim! Do koje mjere? Do te mjere da ti srce bude probodeno? To će vam se događati svaki dan, a potrebno je ne uzvratiti, ne se opravdavati – tada je to prava ljubav. Nasljedujmo Krista u krotkosti, u skromnosti koja nije neznanje, u blagosti koja nije popustljivost te tako izgrađujmo novu stvarnost, civilizaciju ljubavi o kojoj je govorio papa Ivan Pavao II. Biskup je zaključio misno slavlje mišlju: Koliko god naše srce bilo daleko od Boga, mi smo uvijek u Njegovu srcu; te nam udijelio Gospodinov blagoslov.
Marin Mlađenović, Josip Biškup
