Akademska godina 2014./2015. bliži se svome kraju. Kako bi razmotrili sve proživljeno tijekom godine, ali se i otvorili promjenama s ciljem boljeg suživota u narednim akademskim godinama, odgojitelji i bogoslovi okupili su se u srijedu 24. lipnja 2015, na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, u maloj dvorani Nadbiskupskog pastoralnog instituta u kojoj je održan plenum na završetku akademske godine. Nakon molitve i uvodnih riječi prefekta vlč. Dubravka Škrlin-Hrena, riječ je preuzeo rektor Anđelko Košćak koji je u uobičajenom tijeku, od razmatranja, iznošenja statističkih podataka do ostalih napomena, predvodio plenum.
Na početku razmatranja, navijestio je biblijski tekst koji je bio temelj daljnjeg razmatranja: „Bog je, čini mi se nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada. Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.“ (1 Kor 4,9-14).
Nastojeći povezati naviješteni tekst sa životom bogoslovske zajednice i svećeničkim životom, rekao je kako je Pavao onaj koji poštuje čovjeka, koji ne podilazi već je tu da urazumljuje, ne da postidi. U samom tekstu moguće je uočiti dramatični ton kojim dominiraju suprotstavljanja te kao takav ne zvuči oduševljavajuće. Pavao je i sâm iskusio nevolje, on ne navodi poruku, nagovor, nego ukazuje na grubu realnost svijeta što upućuje na poziv da se ne gleda samo izvanjsko. Usto, ukazujući na apostole kao one koji su odgovorni u Crkvi (i za Crkvu) jer su život predali imenu Gospodina našega Isusa Krista, rektor je istaknuo dvanaest slika apostola: oni su posljednji, na smrt osuđeni, ludi poradi Krista, slabi, prezreni, goli, beskućnici, proklinjani, proganjani, pogrđivani, smeće i izmet svijeta. Na to je zaključio kako nije lako biti apostol (bogoslov, svećenik) no, s obzirom da je i Pavao sve to iskusio, ni mi ne možemo drugim putem („Ali drugog puta nema“). U kontekstu rečenoga, bogoslovima je ukazao da poput apostola, u odnosu na svijet, trebaju biti „kvasac sukoba“, oni koji se kako bi branili Božje svojim životom jasno, radikalno suprotstavljaju iskrivljujućem mentalitetu svijeta. Koristeći sliku kvasca rekao je kako kvasac mora doći u „sukob“ – prožimanje s drugim tvarima da bi nastalo tijesto. Upravo je tako pozvao bogoslove da budu u kvasac u svijetu, da brane Božje, da se jasno i radikalno suprotstavljaju lošem u svijetu, a ne da mu se suobličuju, prvenstveno jer je Gospodin onaj koji vodi. Napomenuo je i kako je teško biti „kvasac sukoba“ prvenstveno jer se lakše prilagoditi duhu ovoga svijeta.
Nadalje, nadahnut predavanjem koje je dekan Likovne akademije prof. Aleksandar Battista Ilić nedavno održao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, ukazao je na poveznicu bogoslovskog i svećeničkog života te kreativnosti, koja služi „meni“, ali i drugima. Da bi se bilo kreativnim, u djelo treba unijeti sebe. U tom kontekstu, naveo je dva puta: „kopirati nekoga, raditi pozu, pozirati“ što se odnosi na ponašanje u stilu „kako me netko postavio , tako jesam“ što je lakše u odnosu na „činjenje geste“, unošenje cijelog sebe u ono što se čini. Upravo težim putem išao je, kako kaže, blaženi kardinal Alojzije Stepinac. On je učinio gestu, a mogao je učiniti pozu – ostao je svoj i Božji. Dakle, ako se želi biti svojim i Božjim, treba činiti gestu, treba biti kvascem suprotnosti.
Nakon razmatranja, navedeni su značajniji događaji koji su obilježili ovu akademsku godinu: đakonska i svećenička ređenja, postavljanje bogoslova treće godine među kandidate za sveti red pojedinih biskupija, primanje službi lektorata i akolitata, duhovne vježbe, duhovne obnove, desetak održanih teološko-pastoralnih razgovora te četiri tribine u sklopu programa Stopama blaženog Alojzija Stepinca, hodočašće u Mariju Bistricu, akademija Srce i riječ za Vukovar, organizacija i sudjelovanje u raznim humanitarnim akcijama, posjet brojnih ministranata i mladih pojedinih župnih zajednica te niz drugih događaja koji uz redoviti bogoslovski raspored čine njihov životni tijek. Napomenuo je i kako se nakon dugogodišnjeg služenja bogoslovskoj zajednici, s. Ludmila Knežević zbog bolesti preselila u Kuću Maticu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
U završnom dijelu plenuma, rektor je iznio pojedine statističke podatke nakon čega su pojedinim bogoslovima uručeni prigodni darovi za odgovorno i zauzeto vršenje povjerenih im službi, kao i četvorici bogoslova druge godine koji će od sljedeće akademske godine formaciju i studij nastaviti u Rimu te jednom bogoslovu koji će isto nastaviti u Splitu. Nakon toga, plenum je zaključen molitvom. (mk)
