Riječima bl. Alojzija Stepinca kojima se on osvrće na svoju presudu izrečenu 11. listopada 1946., na sedamdesetu obljetnicu, u večernjim je satima 11. listopada 2016., u prostoru Nadbiskupskog pastoralnog instituta održan plenum na početku nove bogoslovske godine kojeg je predvodio rektor Anđelko Košćak.
Na samom početku, osvrćući se na riječi blaženog kardinala Stepinca, rektor je napomenuo kako se radi o sedamdesetoj obljetnici tog bitnog događaja za samog blaženika, ali i za čitavu Crkvu. Nakon kratkog uvoda, nastavljen je plenum već dosad redovitim slijedom. Ponajprije je započeo pozdravljanjem prisutnih. Na samom je početku rektor pozdravio već otprije poznat sastav odgojitelja, kojeg je po završetku prošle bogoslovske godine, preuzevši novu službu, napustio vlč. Dubravko Škrlin-Hren, dok mu je po početku nove akademske godine pridružen novoimenovani pomoćni duhovnik vlč. Andrija Miličević. Potom je posebno pozdravio i istaknuo bogoslove prve godine kojih je po početku nove godine dvadeset i devet. Također, uz sve ostale bogoslove, pozdravljen je i Primož Lorbek, bogoslov Mariborske nadbiskupije koji će ove akademske godine, u sklopu razmjene studenata Erasmus, svoju bogoslovsku formaciju, koja uključuje i onu intelektualnu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, provesti u našoj Bogosloviji.
Potom, rektor je i istaknuo vrlo bitan događaj kojim je započela nova bogoslovska godina, a to je đakonsko ređenje sedmorice kandidata za sveti red koji su bogoslovsku formaciju polazili u našoj Bogosloviji. Usto, napomenuo je kako bogoslovsku zajednicu od početka nove bogoslovske godine čine devedeset i dvojica bogoslova dok je sveukupan broj bogoslova, uključujući i bogoslove na pauzi i đakone, sto i osamnaest. Nadalje, uslijedile su rektorove napomene vezane uz funkcioniranje života u Bogosloviji tijekom ove godine gdje je istaknuo stožerne trenutke bogoslovnog života te objasnio njihovu važnost u bogoslovskom hodu, ali kasnije i u svećeničkom životu. Predstavio je i nove voditelje duhovnih grupa, bogoslove pete godine. Također, obznanio je i službe koje će pojedini bogoslovi tijekom nove bogoslovske godine vršiti kako bi život unutar Bogoslovije bio što skladniji.
Po završetku plenuma, rektor je kroz kratko razmatranje ukazao na nedavno od pape Franje proglašenu sveticu sv. Majku Tereziju te pozvao prisutne neka se češće zagledaju u njezin lik i način nasljedovanja Krista. Ona je, tijekom cijelog svog života, kako kaže rektor, ponavljala geste ljubavi Sina Božjega. Njezine geste ljubavi također svoj temelj imaju u njezinom iskustvu obiteljske ljubavi što je poticaj i svima nama na poštovanje članova vlastitih obitelji iz kojih dolazimo. Potom, govoreći o ljubavi koju je Majka Terezija iskazivala, rektor se osvrnuo na Ivanovo evanđelje u kojem je prikazan susret Isusa i Petra na Tiberijadskom jezeru (Iv 21,15-17) i njihov dijalog koji svoj značaj ima u prvenstvu kojeg Isus dodjeljuje Šimunu Petru dvaput ga pitajući: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“. Isus postavivši to pitanje Šimunu Petru pokazuje kako čovjeka ne pita o sposobnostima, diplomi, znanju, čak ni o dosadašnjoj vjernosti kao ni pobožnosti, već samo pita „Ljubiš li me?“. Središte je Isusovog pitanja tako ljubav, dok je središte Petrovog odgovora u izričaju „Ti znaš.“ Tu je vidljivo kako je Isusu stalo da primi odgovor ljubavi, kako ne traži ništa drugo te kako unatoč svim našim nedostatcima i nesavršenostima na snazi ostaje Isusova riječ: „Pasi ovce moje.“. Zato je rektor prisutne pozvao neka svaki dan izriču Isusu „volim te Isuse“ te je napomenuo kako će Krist svakome od nas, baš poput rečenom Šimunu Petru, izreći: „Pasi ovce moje.“
Nakon razmatranja, plenum je završen kako je i započeo – promišljanjem o liku blaženog Alojzija Stepinca pri čemu su svi zajedno izgovorili riječi molitve za njegovo proglašenje svetim. (mk)
