Svečana akademija „Srce i riječ za Vukovar“, 14. studenoga 2017.
U pjesmi posvećenoj Vukovaru Hrvoja Hegedušića čitamo i pjevamo ove retke: „I nikada narod zaboravit neće…“ S tom mišlju i u duhu tih obvezujućih riječi naša je Bogoslovija i ove godine organizirala svečanu akademiju pod već dobro znanim nazivom „Srce i riječ za Vukovar.“ Srce simbolizira i u nekom smislu jest arhiv čovjekovih uspomena, proživljenih događaja i nadanja, a s obzirom da je riječ i izražajno sredstvo onda njome izričemo, komuniciramo svoja sjećanja i promišljanja. Riječ u sadašnjosti povezuje prošlost koju aktualizira i budućnost kojoj se nada.
Akademija je započela vrlo dirljivom i osjećajnom pjesmom Gabriela Faurea Pie Jesu, koju je izvela sopranistica Darija Auguštan. Nakon glazbenoga početka bogoslov Ivan Pernar pročitao je pismo Sanje Knežević, kćeri poginulog hrvatskog branitelja koja je pismom uputila pitanje: „Tko je ukrao heroje Domovinskog rata?“ Pismo izražava želju da se učvrstimo u istini o Domovinskom ratu. Uslijedilo je čitanje svjedočanstva Vlaste Lederer, majke HRT-ovog ratnog snimatelja Gordana Lederera, koja je posebnu pozornost usmjerila na odgoj mladih za duhovne vrijednosti, koji je njima, njezinoj generaciji i mnogima drugima u vrijeme bezbožnoga režima bio uskraćen. Oktet zagrebačkih bogoslova otpjevao je „Gori nebo visoko“ (Antun Nemčić i Franjo Pokorni). Program je nastavljen svjedočanstvom Darka Dovranić, ratnog izvjestitelja u tijeku Domovinskoga rata, a danas redatelja i scenarista u dokumentarnom programu HRT-a. Istaknuo je primjere svećenika za vrijeme rata, jedni su ostali, a drugi su otišli u progonstvo; no, svi su se vratili. Poručio je da su to primjeri „kako treba biti i ostati sa svojim ljudima. Treba gledati naprijed što mi možemo učiniti za Vukovar.“ Također je upitao jesmo li se i zašto povukli sa scene, želimo li slušati glas istine, ili smo se pomirili s neistinama? Na kraju je poručio da je naš dug Domovini i ljudima pokazati kako nisu zaboravljeni, pokazati da Domovinu možemo odlučnije graditi. Bogoslov Ivan Mitar pročitao je vrlo zanimljiv tekst iz knjige sisačkoga biskupa Vlade Košića „Župnik na prvoj crti.“ U njoj se autor, tada župnik u Hrastovici, prisjetio događaju koji su prethodili Prvoj pričesti 1991. godine. Tutnjeća povorka vojnih vozila prolazila je pokraj župne crkve, a jedan je vojnik uperio strojnicu u djecu i njega te im poručio da bježe. Hrastovički župnik Vlado, a današnji sisački biskup upitao se: „Što li se to sprema?“
Darija Auguštan i Oktet zagrebačkih bogoslova izveli su skladbu „Blaženstva.“ Bio je to uvod u svjedočanstvo preč. Stjepana Bradice, umirovljenog lasinjskog župnika, koji je tijekom Domovinskoga rata bio u progonstvu zajedno sa svojim župljanima. U tom razdoblju osjećao je posebnu Božju blizinu i pomoć, bio je „pijun na Isusovom šahu.“ Osobito je napomenuo kako su se u tom prognaničkom razdoblju na osobiti način u pomoć utjecali sv. Josipu, koji je i sam bio prognanik. Iskustvo rata, gubitak doma i crkve koji su uništeni, župnik je sažeo u nadanja da se nikada ne ponove takve godine u hrvatskom narodu. Frano Bijelić pročitao je ulomak knjige dr. sc. Mirne Šitum „Dvosmjerna cesta.“ U njoj je kroz primjer branitelja Luke prikazana snaga ljudskoga duha koji se ne predaje očaju. Bogoslovski bend izveo je pjesmu „Obnova srca“ koju je napisao i uglazbio bogoslov Višeslav Foretić. Sestra Marija Zora Pavić dala je posljednje svjedočanstvo na akademiji o ulozi medicinske sestre za vrijeme rata koja joj je bila povjerena. Svakodnevno je bila okružena ranjenicima kojima je trebala medicinska, ali i duhovna pomoć. Prisjetila se noći u kojoj su dovezeni teško ranjeni vukovarski branitelji, njih 22. U tim trenutcima ljudskoj nemoći pritječe Bog koji jedini daje otkriti smisao patnje. Sve boli i poniženja ne smiju nas poljuljati, tj. važno je ostati ukorjenjen u vjeri te živjeti u njoj i od nje. Molitvom za sve medicinske djelatnike, sestra je zaključila svoje svjedočanstvo. Bend zagrebačkih bogoslova zaključio je program akademije u dvorani Vijenac pjesmom „Zajedno u Kristu.“
Slijedilo je molitveno bdjenje u dvorištu Bogoslovije u spomen na sve poginule branitelje i nevine žrtave Domovinskog rata koje je predvodio duhovnik Vlado Razum. U kratkoj prigodnoj homiliji vlč. Razum je istaknuo da nas ne okuplja mržnja, već prisjećanje na žrtvu i progon nevinih. Osvrnuo se na homiliju kardinala, Sluge Božjega Franje Kuharića izrečene u Petrinji na blagdan sv. Lovre, 10. kolovoza 1991. U njoj je blagopokojni kardinal uputio jasnu poruku da se na mržnju ne uzvraća mržnjom i da je Evanđelje zalog pobjede. Na završetku bdijenja, učinjena je gesta paljenja svijeća od kojih je unutar dvorišta formiran simbol križa. Grupa bogoslova predvođena Majkom Rušecom pripremila je domjenak za sve sudionike i goste svečane akademije te smo se svi okupili u prostoru ispod kapele na razmjenu iskustava i druženje te uživali u slancima, kanapeiima i tortama.
Naše prisjećanje na Vukovar i zahvalnost hrvatskim braniteljima nastavili smo 17. studenoga, u petak navečer, sa molitvom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te 18. studenoga kada je četrdesetek članova naše zajednice krenuo na hodočašće u Vukovar. (mm)
