„Poštovani bogoslovi, ovdje ste s određenim ciljem, a taj je čvrsto i postojano, radosno i spremno – svakodnevno biti otvoren za susret sa živim Bogom, Bogom i koji život daje, da sve postojanije prepoznajte Božju volju, Božji plan, i da po tom planu oblikujete svoj život i vjerujem sve jasnije uočavate kako vas je Bog izvukao iz mnoštva i postavio vas da budete s njime te da na dani znak krenete kamo vas on šalje, ali također da se trajno vraćate k njemu.“
Tijekom jedne akademske i formacijske godine u Bogosloviji se, ukoliko se sve odvija redovito, uglavnom održe tri plenuma, na početku zimskog semestra, na početku ljetnog semestra te na kraju godine. Tako je u petak 6. ožujka 2015. u večernjim satima, u maloj dvorani Vijenac održan i plenum na početku ljetnog semestra. Plenum se odvijao redovitim slijedom. Nakon uvodnog pozdrava vlč. Dubravka Škrlin Hrena, riječ je preuzeo rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa Anđelko Košćak. Nakon riječi pozdrava, rektor je održao kratki nagovor kojeg je posvetio govoru o služenju kao pretpostavci življenja svećeništva. Ukazujući kako je i Sin Čovječji došao da služi drugima, kao što evanđelje govori: „Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mt 20,28), upravo bi tako, kako rektor kaže i bogoslovi trebali biti svakodnevno otvoreni za susret s živim Bogom, biti u Gospodinovom planu te prema njemu oblikovati svoj život služeći drugima. Činjenica da će bogoslovi jednog dana postati biskupijski – svjetovni – svećenici također ukazuje na činjenicu da oni idu u svijet, da bi oni trebali biti za narod i za svakog pojedinca u narodu. Rektor je pozvao bogoslove da ne bježe od svijeta, da ne gledaju svijet kao zapreku ili mjesto u kojem će se privilegiranim darom Božjeg poziva moći uzdići na viši stupanj u odnosu na druge. Svijet je naprotiv, kako kaže rektor, mjesto djelovanja svjetovnih svećenika. Pri djelovanju nužno je, pratiti ono što Gospodin sa „mnom“ kao bogoslovom i svećenikom namjerava. Točka u kojoj se to može prepoznati, vrlo je jednostavna – to je služenje bližnjem. Služenje bližnjem je postulat svećeničkog života, ono je temeljni svećenički i bogoslovski stav. Služiti ne znači isključivo aktivizam ili pak kontemplativnost, služiti znači ucijepiti se u život zajednice kojoj smo poslani na način da i aktivizam i kontemplativnost prožimajući se dođu do izražaja. Rektor se u tom kontekstu osvrnuo na Pavlov hvalospjev ljubavi koji govori: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.“ (1 Kor 13,4-7). Tim riječima, rektor je ukazao kako ništa ne smije zasjeniti eklezijalnu dimenziju poslanja, tj. nužno je kao bogoslov, ali i kao svećenik biti caritas tamo gdje smo poslani. Pritom je nužno biti otvoren, slušati, osluškivati; sve usmjeriti vertikali, dopustiti da Božja riječ bude ono zadnje. Na kraju nagovora posebno je istaknuo važnost da ponašanje, govor i način života ne budu u raskoraku.
Nakon poticajnih riječi, tj. kratkog nagovora, rektor je izložio određene opaske i statističke podatke. Primjerice, da Bogoslovija trenutno broji 92 bogoslova, od čega je na prvoj godini 19, na drugoj 21, na trećoj 18, na četvrtoj 13 te na petoj godini 7 bogoslova. Usto, 5 bogoslova su na studiju u Rimu, a 8 bogoslova je na pauzi. Zatim su izneseni podaci o broju zaređenih đakona, broju bogoslova koji su u prosincu po rukama požeškog biskupa mons. Antuna Škvorčevića postavljeni u službe lektora i akolita. Obraćajući se lektorima i akolitima, rektor je istaknuo važnost ozbiljnog shvaćanja službi u koje su postavljeni. Posebno im je želio posvjestiti da su kroz službe lektora te akolita pritjelovljeni Kristu, Crkvi, ali i svakom pojedinom čovjeku. Usto, rektor je izrazio zadovoljstvo dosad održanim teološko-pastoralnim razgovorima kojima je cilj u sklopu programa Stopama blaženog kardinala Alojzija Stepinca na dublji način ocrtati život i djelo blaženog kardinala. Osvrnuo se na uspjeh bogoslova na ispitima u proteklom zimskom ispitnom razdoblju uz što je s ciljem povećanja kvalitete života u Bogosloviji naveo još neke poticaje.
Plenum je zaključen molitvom za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. (mk)