Poglavari i bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu obilježili su 162. obljetnicu rođenja sluge Božjega biskupa Josipa Langa u nedjelju 27. siječnja 2019. godine. Svetu misu u crkvi Svete Marije na Dolcu predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u koncelebraciji s odgojiteljima i duhovnicima naše Bogoslovije predvođeni preč. Anđelkom Košćakom, rektorom, vlč. Zlatkom Golubićem, župnikom župe na Dolcu, mons. Jurjem Bateljom, o. Mijom Nikićem DI i o. Antunom Cvekom DI osnivačima zaklade „Biskup Josip Lang.“
Propovjednik preč. Pavlaković je pred vjernike stavio i obrazložio pet točaka iz prve Isusove – nastupne propovijedi u Nazaretu: blagovjesnikom biti siromasima – proglasiti sužnjima oslobođenje – dati vid slijepima – na slobodu pustiti potlačene – proglasiti godinu milosti Gospodnje, a potom nastavio s pitanjem: Nakon što smo izložili i protumačili Isusov program u pet točaka možemo se zapitati što je danas s ovim Isusovim programom? Je li ili nije taj program konačno dovršen njegovim vazmenim otajstvom i uzašašćem, a to je perspektiva iz koje Luka piše evanđelje, jednako kao i svi drugi koji poput njega poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama? Usuđujem se reći da taj program nije konačno dovršen vazmenim otajstvom muke, smrti i uskrsnuća, a nije dovršen jer taj program niti ne može biti dovršen u ovozemaljskom poretku stvari. Tu dolazimo mi, Crkva, kao zajednica onih koji vjeruju u Isusa Krista i spasenje koje nam je u njemu ponuđeno. Isus je za nastavak ostvarenja tog programa izabrao nas, ustanovio svoju Crkvu i obdario je svojom Duhom Svetim. Ona, Crkva, ima zadaću sve do kraja vremena raditi na ostvarenju Isusovog programa. Isusov program, program je Crkve i svakog njezinog člana, naš je životni program.
Takav životni program imao je i Sluga Božji biskup Josip Lang, a danas se želimo spomenuti njegove 162. godišnjice rođenja i zahvaliti Gospodinu za dar toga velikog čovjeka Crkve u Hrvata. Imati u redovima vlastitog naroda čovjeka štoviše, svećenika i biskupa, kao što je bio biskup Josip Lang ponajprije je poticaj koji ukazuje na stvarnu mogućnost života obilježenog posvemašnjim predanjem Bogu i čovjeku. Bez obzira na mjesto, vrijeme, položaj i sve umu zamislive okolnosti, osobe takvog predanja uzor su i primjer koji zove i potiče na nasljedovanje jer pokazuju kako je moguće živjeti po Evanđelju. Biskup Josip Lang u svim je službama koje su mu bile povjerene, od kojih posebno volimo istaknuti službu odgajatelja i rektora u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, pokazivao ne samo posvemašnju posvećenost nego je uvijek poduzimao i onaj odlučujući korak više uočljiv ponajprije u brizi za siromašne i potrebite. Vrijedi spomenuti kako takvo djelovanje ima odjek trajnosti što danas svjedoči i Zaklada „Biskup Josip Lang“ za stare, bolesne i nemoćne, osnovana 2002. godine prema želji p. Antuna Cveka koji je i sam dugi niz godina brinuo za te Bogu tako prisne, a čovjekovoj sućuti prečesto daleke osobe.
Blaženstva su program za čovjekov život, za osmišljenu vjerničku egzistenciju koja se stavlja u službu Boga i čovjeka, a biskup Lang je konkretan primjer upravo takvog, Bogu predanog života. Blaženstva koja Krist ističe najčešće ne zvuče privlačno jer se sukobljavaju s uobičajenom ljudskom logikom koja više želi primati nego davati. Međutim, biskup Lang pokazao je kako su upravo ta blaženstva put koji vrijedi slijediti. U svom je djelovanju i radu postavio tek nekoliko naoko jednostavnih, ali u praksi zahtjevnih načela: prije svega, neprestance moliti, iz svega srca ljubiti Majku Božju, i uvijek biti blizak onome koji je u potrebi. Takav pravac je put koji često donosi patnju, ali prihvaća križ i po križu ostvaruje blaženstvo. Svojim skromnim i nadahnjujućim životom, biskup Lang ostvario je one uvjete koje Gospodin traži od pojedinca i naroda kako bi ostali u njegovoj blizini i imali budućnost. Takvim nasljedovanjem, biskup Lang pridružio se brojnim redovima onih koji, slijedeći ludost križa postiđuju mudrost svijeta, prokazuju prolaznost svjetskog i upućuju na vječno, na život s Bogom i u Bogu.
Ne mogu, dok govorim o ovom, ne primijetiti i prekrasnu usporedbu Crkve s tijelom Kristovim koju nam nudi sveti Pavao u drugom današnjem čitanju iz poslanice Korinćanima. Ta usporedba nam trajno budi svijest da Crkva nisu samo papa, biskupi ili, kako se u novinarskim krugovima misli, „Kaptol“, nego da smo svi mi Crkva, da je Crkva svatko od nas na njemu svojstven način. Kao Crkva u Jednom Duhu svi smo jedno tijelo … i svi smo jednim Duhom napojeni kaže Pavao. Sve ono što je suprotno toj logici, a što se danas pretvara u nekakvo pretendiranje da do istine i spasenja možemo doći bez Crkve, pa čak i protiv Crkve, znak je da smo daleko od Isusovog programa i njegovog ostvarenja. Slijedimo li, međutim, logiku da smo svi Crkva i pokušavamo li kao Crkva, svi zajedno, a opet i svatko osobno, živjeti Isusov program iz današnjeg evanđelja, onda imamo pravo, zajedno i pojedinačno reći da se i na nas odnosi posljednja rečenica iz današnjeg evanđelja: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.U biskupu Langu ono se ispunilo u potpunosti, a što je s tobom? AMEN.
Na kraju slavlja vlč. Zlatko Golubić zahvalio se svima te je potaknuo vjernike na molitvu Josipu Langu. Nakon svete mise svećenici i bogoslovi okupili su se na zajedničkom objedu.
Josip Biškup
