Proslavili smo obljetnicu rođenja Sluge Božjega Josipa Langa.
Već lijepi broj godina bogoslovska zajednica sa župom Pohoda BDM u Zagrebu na Dolcu organizira proslavu obljetnice rođenja Sluge Božjega Josipa Langa, zagrebačkog pomoćnog biskupa. Ove je godina obljetnica – 25. siječnja – „pala“ baš na Dan Gospodnji. Središnji dio proslave bila je svečana euharistija koju je predvodio vlč. Damir Ocvirk, župnik župe Sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. U koncelebraciji, osim župnika domaćina preč. Zlatka Golubića, bili su mons. dr. Juraj Batelja, prof. dr. Stjepan Baloban, o. Mijo Nikić, o. /pater/ Antun Cvek, vlč. Karlo Šimek te poglavari iz Bogoslovije, a također, osim bogoslova, bio je nazočan lijepi broj vjernika. Pjevanje je predvodio uži zbor bogoslova pod vodstvom regensa chori Marka Domitera, a za orguljama je bio Robert Jakica. Molitve vjernika je pripremila duhovna grupa Sluge Božjega Josipa Langa.
Vlč. Damir Ocvirk, predvoditelj misnoga slavlja, prethodno je vršio službu odgojitelja u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemenište te bio urednik Vjesnika biskupa Langa. Osobito nas veseli što je vlč. Damir u svoj pastoralni rad utkao mnoge značajke života i rada Sluge Božjega biskupa Langa, na osobiti način u sasvim konkretnoj brizi za siromašne, gladne, obespravljene… te je u tom duhu ovu pastoralnu godinu za svoju župu naslovio „Godina caritasa i volontera“ i time pokrenuo mnoge župljane na življenu caritas – življenu ljubav iskazanu u pomaganju – duhovnom i materijalnom – braći i sestrama koji su u nekoj životnoj nevolji.
Ovdje donosimo homiliju koju je predvoditelj sa svima nama podijelio na misnome slavlju, a bila je vrlo sadržajna, prožeta razmatranjem riječi Božje III. nedjelje kroz godinu i istinskoga svjedočenja Sluge Božjega, svjedočenja ljubavi Božje za sve ljude.
Evanđelje (Mk 1, 14-20) svete mise pripovijeda o Kristovu pozivu upućenom četvorici učenika: Petru, Andriji, Jakovu i Ivanu. Njih su četvorica bili ribari i kad je Isus prošao i pozvao ih radili su za njih uobičajene poslove: bacali mreže ili ih krpali. Ti su apostoli već poznavali Gospodina i osjećali su da ih dubinski privlači njegova osoba i njegov nauk. Poziv koji su u tom trenutku primili bio je konačan: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi“. Isus ih je potražio dok su obavljali svoj posao, upotrijebivši sliku koju je pronašao u njihovom zanimanju – ribolovu – kako bi im pobliže naznačio njihovo novo poslanje.
Ti su ribari „brzo“ ostavili sve kako bi slijedili Učitelja. Isto se kaže i za svetog Mateja, koji je „ostavivši sve“, ustao od stola u carinarnici za kojim je sjedio i uzimao poreze i pošao za Kristom. Tako su učinili i svi ostali apostoli, svaki od njih u osobitim okolnostima u kojima ih je Isus zatekao.
Kako bismo nasljedovali Krista, draga braćo i sestre, potrebno je da nam je duša slobodna od svih navezanosti: na prvome mjesto od ljubavi prema samima sebi, od pretjerane brige za zdravlje, za budućnost, od bogatstva i materijalnih dobara. Naime, kad se srce napuni zemaljskim dobrima – više nema mjesta za Boga. Od svakoga čovjeka koji želi slijediti Krista zahtjeva se konkretna i djelotvorna nenavezanost na samoga sebe, na ono što posjeduje i čime se koristi. Znao je to i časni sluga Božji biskup Josip Lang, čije se 158. obljetnice rođenja danas spominjemo. On je poput svijećnjaka bio postavljen na stol crkve Zagrebačke, da svojim dobrim djelima svijetli, kako bismo, promatrajući njegova dobra djela, danas mogli slaviti Oca koji je na nebesima. On je, odričući se samoga sebe, s profinjenom osjetljivošću pristupao siromasima, često ih tražeći po zagrebačkim podrumima i tavanima. I kada bi dijelio milostinju, činio bi to blago s velikim poštovanjem, kako siromasi ne bi osjetili poniženje ili prezir zbog stanja u kojem se nalaze. On – biskup – sa zlatnim lancem i križem na prsima, smaragdnim prstenom na ruci, kao znakovima svoje biskupske časti – dolazio je ponizno i ljubazno siromahu kao bratu svome po Kristu. To je bila najveća milostinja, to je značilo dati samoga sebe, što je za biskupa Langa bila velika utjeha koja uzdiže dušu Bogu u nenavezanosti na ono što se posjeduje ili časti koja se vrši.
Promatrajući lik ovoga časnoga Sluge Božjega i slušajući Božju riječ današnjega bogoslužja, molimo Gospodina za budnost i često preispitivanje kako stvorena dobra ne bi postala preprekom u našem jedinstvu s Bogom.
Kršćanska nenavezanost nije prezir prema materijalnim dobrima, osobito ako se ona stječu i koriste u skladu s voljom Božjom. Jer tko se po Božjem koristi dobrima ovoga svijeta on se i pridržava Gospodinova savjeta i obećanja: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“. Što je nenavezanost veća, uviđamo da je veća sposobnost ljubavi prema drugima i poštovanje dobrote i ljepote stvorenoga.
No, mlako i podijeljeno srce koje nastoji pomiriti ljubav prema Bogu i ljubav prema materijalnim dobrima, udobnosti i lagodnom životu, vrlo se brzo udaljava od Krista i nalazi se zarobljenikom dobara, koja se polako za njega pretvaraju u propast. Hvala Bogu, u životu našega Sluge Božjega, milosrđe je doseglo vrhunac upravo u nesebičnosti i nenavezanosti na zemaljska dobra. Svima nam je poznato, kako je siromahu znao dati i vlastito odijelo s cipelama, ostavši ogolićen – poput Krista – samo u donjoj košulji.
Djelotvorna nenavezanost na materijalna dobra – kako vidimo – pretpostavlja žrtvu. Nenavezanost koja ne iziskuje žrtvu nije vjerodostojna. Kršćanski način života pretpostavlja korjenitu promjenu stava o ovozemaljskim dobrima, jer dobra koristimo kao sredstva služenja Bogu i bližnjima, a ne kao cilj životne ugode. Cilj svakoga kršćanina nije svakoga dana imati sve više, nego sve više voljeti Krista – kroz posao, obitelj, studij, svoje obveze u društvu, ali i kroz materijalna dobra. Ljubav prema Kristu uvodi nas u velikodušno služenje i pomoć onima koji su u potrebi. Kršćanin koji je ozbiljno pošao za Kristom, ne može ravnodušno prolaziti pored braće u potrebi, nego im velikodušno služi iskazujući im milosrđe.
Velikodušnost u milodaru potrebitim osobama ili velikodušnost u dobrim djelima, uvijek je očitovanje naše nenavezanosti i duha evanđeoskog siromaštva. Milodar, ne samo na površini, nego onaj koji je plod zbroja osobnih žrtava, osobito je mio Gospodinu. Milodar se rađa iz milosrdnog srca i „korisniji je onomu koji ga daje, nego onomu koji ga prima. Jer onaj koji ga daje izvlači iz njega duhovnu korist, dok onaj koji ga prima izvlači iz njega tek onu vremenitu korist.“
Draga braćo i sestre, Gospodin je i nas pozvao da ga slijedimo – svakog od nas u skladu s njegovim mogućnostima. Da bismo odgovorili na taj poziv, moramo ustrajati u obraćenju i vjeri u Evanđelje, kako nas je Isus danas pozvao. Radost Evanđelja nas potiče da se zauzimamo za potrebne, da ih potražimo i da ih privodimo Bogu. “Nitko ne bi smio reći da se ne može približiti siromasima jer mu to ne dopuštaju obveze koje uvjetuju njegov način života. To je česta izlika u akademskim, poduzetničkim i profesionalnim, pa čak i crkvenim krugovima. Premda se može općenito reći da je temeljni poziv i poslanje vjernika nastojanje da razne zemaljske stvarnosti i ljudske djelatnosti budu preobražene evanđeljem, nitko se ne smije držati izuzetim od brige za siromašne i za socijalnu pravdu. Duhovno obraćenje, snažna ljubav prema Bogu i bližnjemu, revnovanje za pravednost i mir, evanđeoski osjećaj za siromahe i siromaštvo nešto je što se traži od svih” – poručuje nam papa Franjo.
U hodu za Kristom – poput apostola iz današnjeg evanđelja – ne štedimo svojih sposobnosti, svoga znanja ili darova za službu potrebnima. To je osobito važno za one koji „ostaviše sve i pođoše za Isusom“. To je osobito važno za nas svećenike kao i za vas, dragi bogoslovi, koji se pripremate svećeničkim služenjem uprisutniti Krista u zajednicama u kojima ćete služiti. Ne štedite se u zauzetom studiju, pobožnosti i zdravoj duhovnosti. Samo onaj koji je u dubini svoga srca susreo Isusa, spoznaje kako je naš Bog pun ljubavi i utjehe, Bog koji ispunja dušu i srce, Bog koji daje svakome osjetiti vlastitu bijedu i njegovo beskrajno milosrđe. U svome svećeničkom služenju, poput uzora naše bogoslovije – duhovnika i rektora – Josipa Langa – ne idite najprije vladajućoj klasi i bogatašima, nego onima koji su u potrebi, bolesnima i siromašnima, potlačenima i patnicima, svima onima čiji se glas ne čuje, koji se osjećaju izgubljenima, onima koje se prividno osjećaju odbačenima i od Boga i ljudi, koji su u nemilosti i tjeskobi, svima koji se osjećaju zarobljenima osjećajem krivnje. Njima navijestite Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu, ohrabrite ih da se ne boje – jer im je Bog blizu, Bog koji im oprašta grijehe i razumije ih – Bog koji ih ljubi, jer su vrijedni i dragocjeni u njegovim očima.
Draga braćo i sestre, Isus je svima objavio kako je čovjek vrijedan u Božjim očima i kako je došao za nas trpjeti – proliti svoju krv – i spasiti nas uskrsnućem od mrtvih. Ovaj Isusov program nije ništa drugo nego i naš program – program svih onih koji, odlučiše, poput apostola, poći za njim. Po njemu nas Isus poziva da potražimo siromašne, odbačene, ostavljene i slomljene te da ih dovedemo njemu pružajući im novu nadu, utjehu i ljubav.
Vjerujući kako nas u Božjemu kraljevstvu sluga Božji biskup Langa prati svojim zagovorom, povjerimo njemu svoje živote – moleći od Gospodina snagu i ustrajnost u vršenju njegove volje i nenavezanosti koja nas oslobađa da bismo mogli Krista slijediti i njemu služiti. Amen.
Na koncu misnoga slavlja izmolili smo molitvu za proglašenje Sluge Božjega blaženim. Drage nam goste i svećenike pozvali smo na zajednički objed u bogoslovsku blagovaonicu te između ostalih lijepih riječi i radosti druženja, slijedeći primjer Sluge Božjega, jednom smo siromahu darovali cipele i odjeću – ne znamo tko je on, a ni on za nas. (priredio: ak)
