Plenum na početku nove bogoslovske godine održan je u petak 5. listopada 2018. u prostorijama Nadbiskupskog pastoralnog instituta, a predvodio ga je preč. Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
Na početku plenuma rektor je pozdravio sve odgojitelje i bogoslove, a posebno bogoslove prve godine koji su započeli svoj put u formaciji. Nakon uvoda preč. Košćak iznio je razmatranje o pojmu slobode, slobode prilikom ulaska u formaciju i davanja prisege prije đakonskoga ređenja. Rektor Košćak postavlja pitanje idemo li u formaciji prema ostvarenju svojih želja ili prema ostvarenju Božjega plana. Rektor je govorio i o zvanju kao križu, o formaciji kao križu čiji je sastavni dio pad, muka, patnja, ali kako je i zvanje usmjereno prema drugome te da svi trebamo težiti prema pozivu, to jest križu. Govorivši o vjeri, preč. Košćak kaže kako treba postojati vjera u poziv na svetost, vjera u ljepotu svijeta, no ipak treba paziti da ne upadnemo u utopističko shvaćanje svijeta. „Sloboda nije za elitu, za slobodu treba raditi“ zaključuje rektor i kaže kako je put do slobode dug i težak, ali da nas je „Krist za slobodu oslobodio“ (usp. Gal 5,1).
Život u slobodi je život u svijetu kakav je, život je to u kojem se prihvaća svijet sa svim radostima i nedaćama, a da bismo živjeli život u slobodi rektor donosi nekoliko koraka koje moramo prijeći na tom putu. Počevši s korakom straha, rektor je naglasio, kako je strah poziv za potragom rješenja i kako je strah odličan savjetnik, ako ga se prihvati, prema rješenju. Drugi korak je korak spoznaje vlastitih blokada. Rektor upozorava kako možemo zapasti u život u vlastitim idealima u kojima odvajam dobro i zlo prema vlastitim kriterijima užitaka, stoga trebamo biti otvoreni svijetu realnosti, to jest istinitosti. Otkrivajući istinitost svijeta, otkrivamo ljepotu svijeta, kaže preč. Košćak, a prilikom otkrivanja ljepote svijeta, otkrivamo i zlo svijeta i tako dolazimo do istinskih kriterija odvajanja dobra i zla. Rektor također upozorava na osjećaj intelektualne i duhovne superiornosti i napominje kako život treba biti prožet poniznošću. Sljedeći korak na putu prema slobodi su teški životni trenutci, to jest promjena u svakodnevici života koja ruši našu stabilnost, preč. Košćak kaže kako u tim trenutcima možemo pronaći novost u tragediji, odnosno vidjeti na koju me radost Bog poziva u tragediji, koji red nam Bog nudi u nastalom kaosu jer da bismo mogli proći kroza nj potreban nam je Bog, Bog pratilac, odnosno compagno (tal.), što dolazi od riječi cum pane, to jest s kruhom, što znači da je pratilac onaj s kojim nešto dijelimo, zajednički blagujemo. Rektor je govorio i o uzorima u životima ljudi kao onima koju su u kaosu novoga, pomoću ustrajnosti i Boga, pronašli radost u novosti. Završavajući svoje razmatranje rektor je pozvao na težnju za Izvorom, Izvorom života, za Bogom koji zahvaća cjelokupni ljudski život.
Nakon razmatranja, rektor se osvrnuo na stožerne točke bogoslovnog života i o njihovoj važnosti u bogoslovskoj formaciji, a kasnije i u svećeničkom životu. Rektor je također obznanio služe koje će bogoslovi vršiti u narednoj godini, nakon čega je uslijedila završna molitva. (Patrik Paulić)
