Slijedeći drevni običaj bogoslovi su, zajedno sa svojim poglavarima, na Veliku srijedu u koru zagrebačke katedrale odjeveni u korsko ruho pjevali Tužaljke (lat. Lamentacije). Pjevanju Lamentacija prethodila je molitava časova večernje Velike srijede i službe čitanja Velikog četvrtka koje nas uvode u ozračje velikoga tjedna.
Lamentacije su nastale kao reakcija na uništenje Hrama i židovskog naroda 587. godine prije Krista. Židovska i kršćanska tradicija pripisuju ih proroku Jeremiji koji je ove burne događaje proživio kao osjećajni patnik i izgnanik. Same lamentacije sastoje se od pet elegija koje su prodahnute dubokom boli, kajanjem te nadom da Gospodin neće ostaviti svoj narod. Lamentacije imaju dugu tradiciju u liturgiji ne samo kršćana već i židovskog naroda. Židovi su ih pjevali u liturgiji narodnih žalosti na spomendan razorenja hrama, a kršćani ih smještaju u dane Isusove muke i konca njegova zemaljskog života.
Pjevanje Lamentacija u židovstvu je bilo povezano s hramom, mjestom susreta s Bogom. Isus nam se prikazuje kao novi hram, on prinosi sebe kao savršenu žrtvu Ocu i uspostavlja novi odnos, novi savez između Boga i ljudi. U ove velike dane koji su pred nama pomno promatrajmo obrede i u njima prepoznajmo spasenja djela koja je Isus za nas učinio.
