Neki se susreti s dobrim ljudima i krajevima ne zaboravljaju tako lako, štoviše rado se drže u sjećanju, prepričavaju … svjedoče. Jedan od takvih susreta bio je i ovogodišnji zajednički izlet svih bogoslova i odgojitelja u Gradišće. Bio je u planu dvodnevni izlet, ali smo poradi željno očekivanog referenduma o obitelji – zajednici muškarca i žene, proveli jedan dan u Gradišću, a drugoga dana – tj. danas, sudjelovali na referendumu.
S dva autobusa, u ranim jutarnjim satima, krenuli smo prema Željeznom (Eisenstadt), bez zaustavljanja, pregledavanja i drugih „tortura“ na graničnom prijelazu, ubrzo smo stupili na austrijsko tlo gdje nas je dočekao svježi snijeg nošen vjetrom i malo nas uplašio, no desetak kilometara dalje suho, mirno i u daljini zacrvenjelo nebo najavljivalo je lijep i sunčan dan! Tako i bi.
U Željeznom smo se susreli s patrom Štefanom Vukićem, biskupskim vikarom i kanonikom te urednikom gradišćanskoga „Glasnika“ s kojim smo dogovarali izlet i koji je cio dan proveo s nama. Najprije smo se uputili u „Crikvu na Brigu“ (Bergkirche) posvećenu Pohodu BDM (Visitatio) koja je u sklopu Kalvarije (Kalvarienberg). U crkvi smo bili upoznati s umjetničkim vrijednostima crkvenoga inventara gdje se posebno istaknuo austrijski slikar Dorffmeister i domaći fresko slikari braća Köpp. S posebnom pozornošću smo slušali o nezaobilaznom svjetskom glazbeniku, skladatelju i orguljašu Josephu Haydnu (1732.-1809.). U samoj crkvi se nalaze orgulje iz 1797. godine na kojima je Haydn svirao te od jednoga kamena isklesana grobnica u kojoj počivaju njegovi posmrtni ostaci. Između ostaloga ugodno smo bili iznenađeni o mogućoj teoriji da Haydn ima i nešto hrvatske krvi, tj. da su njegovi, zajedno s mnogobrojnima pred turskom najezdom iz Hrvatske protjerani pretci, dospijeli i naselili se u Gradišće te da mu pojedine skladbe odišu napjevima koje su Hrvati donijeli iz „stare domovine“ i stoljećima ih pjevali, a pjevaju ih i danas.
Nakon „susreta s velikim glazbenikom“ pošli smo put Križnoga puta od dvadeset postaja i ostali zadivljenim tim jedinstvenim vjerskim i kulturnim spomenikom. Dok u nama sve više raste raspoloženje i duhovno obogaćenje, sunce se sve jače i brže probija kroz oblake, a sivilo neba poprima plavu i oku dragu boju.
Bez grofovske – kneževske obitelji Esterházy nije zamisliva povijest Željezna i Gradišća, stoga smo se uputili, u dvije grupe raspoređeni, u dvorac te obitelji. Zadivljeni inventarom, a posebno grandioznošću središnje palače slušali smo drage vodiće o tome kako su jedni članovi ugledom, znanjem, kulturom i bogastvom dosegli „Olimp“, a drugi trošli i brižno arhivirali dugove… . Sve u svemu dvorac je vrlo impresivna građevina i svakako u kulturnom i povijesnom smislu vrijedan za obići. Odalazeći iz dvorca prošli smo vrlo lijepim parkom i uputili se, pokraj franjevačke crkve Sv. Mihaela Arkanđela, prema središnjoj crkvi „željezanske biškupije“ katedrali Sv. Martina biskupa. Osim katedrale posjetili smo i grob prvoga željezanskoga biskupa ddr. Stefana Laszla čija je majka bila Hrvatica. Sve nam je to bilo izuzetno drago vidjeti i doživjeti jer radi se o našim zemljacima, Hrvatima.
„Želudac se ne da prevariti“ … nije nas trebalo previše zvati … „vrijeme je ručka“. Svi zajedno, molitvom smo započeli blagovati ručak u restoranu Haydnbräu. Tijekom ručka posjetio nas je i generalni vikar Martin Korpitsch te upitio riječ pozdrava i dobrih želja u ime odsutnoga biskupa dr. Egidija Živkovića. Tijekom ručka nisu izostale ni čestitke bogoslovima koji su slavili svog nebeskog zaštitnika sv. Andriju apostola, potom zahvale i pjesma. Predivno!
Nakon jednosatnog „raspusta“ sabrali smo se kod Katedrale i krenuli u marijansko svetište u Lovreto gdje smo otpjevali prvu Večernju adventske nedjelje i potom smo od patra Štefana bili upoznati sa svetištem koje nas se dojmilo svojom ljepotom i velebnošću, a ipak još više manja kapela podignuta u čast Majci Božjoj Loretskoj (Marija Lovreta) kojoj se, u vrijeme kada je prijetlila opasnost od Turaka 1683. godine, zagovorio osloboditelj Beča poljski kralj Jan Sobjeski. U kapeli smo otpjevali marijansku pjesmu, nakratko ostali u molitvi i potom se uputili prema Trausdorf gdje smo u župnoj crkvi Sv. Lovre slavili svetu misu s mnoštvom vjernika. Dvojezično misno slavlje je predvodio domaći župnik Željko Odobašić, tijekom misnoga slavlja blagoslovio je adventske vijence te sve nas oduševio vedrinom, prisnošću te privlačnim i zanimljivim pristupom misnome slavlju u kojem su posebno mjesto i ulogu imali mališani. Oktet naših bogoslova otpjevao je nekoliko misnih pjesama, a vlč. Dubravko navijestio evanđelje na gradišćanskom hrvatskom jeziku. Nakon misnoga slavlja ostali smo u druženju s domaćim vjernicima i župnikom koji je za sve nas pripremio čašu kuhanoga vina, punča i drugih napitaka te kolača.
Posebno zahvaljujemo p. Štefanu Vukiću koji je svo vrijeme bio s nama, vodio nas, družio i razgovarao, potom župniku Željko Odobašiću i svim njihovim suradnicima. Također zahvaljujemo generaciji svećenika našega duhovnika Vlade Razuma koji su nam svojim novčanim prilozima omogućili „povratnu kartu“ – uvelike nam je to pripomogli organizaciji izleta, hvala Vam od srca!
Svi smo pomalo žalili što nismo ostali duže ili krenuli dan ranije, međutim i ovako je bilo lijepo i ono također važno, živi smo se i zdravi vratili doma te tako na najljepši mogući način ušli u slavlje Adventa – Došašća „Onoga koji dolazi“ i ne odlazi nego trajno ostaje s nama, jer mu je ime Emanuel „S nama Bog“.
