Gospodine generale
visoko gore, na katedrali
samo tišina, satovi su stali
u mraku vidim, bojite se sjene
ne može se lako ubiti vrijeme
Gospodine generale
dječak pred crkvom ostavlja svatove
mora se krenut u vaše ratove
oči mu pune zvijezdanog praha
al mirno korača, srca bez straha
Gospodine generale
Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
to kuca srce hrabrih ljudi
i reći ću vam samo još jednu stvar
zapamtite Vukovar
Gospodine generale
kad prođe tuga i vjetra jecanje
vodit ću sina opet na pecanje
djeci ću pričat beskrajne priče
sve livade opet zelene bit će
Vladimir Koćiš Zec, Zapamtite Vukovar
I doista, kako kaže pjesma, kucanje tog hrabrog srca odzvanjalo je i jučerašnjom kolonom sjećanja gdje smo se došli prisjetiti žrtve Grada, Heroja i ponosa Domovine! Bogoslovska zajednica je hodočastila u Vukovar, na inicijativu duhovne grupe sluge Božjega biskupa Josipa Langa, uz veliku potporu i odobravanje rektora Anđelka Košćaka koji je uz našeg duhovnika Vladu krenuo zajedno s nama na put.
U ranim jutarnjim satima krenuli smo ispred naše Bogoslovije put Vukovara, i ondje smo pristigli uoči početka službenog programa. Od prve do zadnje minute našeg prebivanja u Gradu Heroju moglo se osjetiti, vidjeti i čuti kako kuca hrvatsko srce. „Grad – to ste vi“ izrekao je pokojni novinar i simbol Grada, Siniša Glavašević, i doista je bio u pravu. Grad su jučer bili svi ljudi koji su onamo došli pokloniti se žrtvi koju su žitelji Vukovara podnijele u svih 87 dana opsade, no i nakon opsade u klaonicama u neposrednim blizinama oko grada.
Okupljeni oko barjaka kojeg su ponosno nosili bogoslovi, a u nekim trenucima i naš rektor, hodeći dostojanstveno u koloni sjećanja ulicama sada izgrađenog, a nekad srušenog Grada, domoljubnim pjesmama i molitvom krunice ugradili smo dio sebe u Dan koji će ostati urezan u našim srcima. Kolona sjećanja je završila na Memorijalnom groblju, gdje smo se okupili oko zajedničkog stola na Svetoj Misi koju je slavio biskup požeški, msgr. dr. Antun Škvorčević u zajedništvu s ostalim biskupima na čelu s nadbiskupom đakovačko-osječkim msgr. dr. Đurom Hranićem. Na kraju našeg programa posjetili smo franjevački samostan gdje su nas zajedno sa gvardijanom samostana, fra Ivicom Jagodićem, s puno ljubavi ugostili, ispričali nam povijest Vukovara i njihovog prebivanja na tom prostoru, te nas s blagoslovom otpratili put Zagreba.
Tuga je prošla, kao i jecanje, i radosni opet možemo voditi naše najmilije da vide, nauče i zapamte kako je Hrvatska postala i ostala Hrvatska. Zato je kolona sjećanja, kao i obilježavanje Dana pada od iznimne važnosti za naš hrvatski narod, kao i za našu bogosloviju. Trajni spomen i zahvalnost moraju ispunjavati srca sviju stanovnika naše male ponosne Domovine, i ne smijemo nikada zaboraviti Vukovar i vukovarsku žrtvu! (ip)
