Posjet gradišćanskih Hrvata Bogosloviji u sklopu „Prvog skupnog shodišća Gradišćanskih Horvatov u Zagreb iz Slovačke – Austrije – Madjarske u Stepničevu katedralu“
„Neki se susreti s dobrim ljudima i krajevima ne zaboravljaju tako lako, štoviše rado se drže u sjećanju, prepričavanju…“ Tim riječima, tekst izvještaja o jednom od izleta bogoslova i odgojitelja, na našoj internetskoj stranici započeo je bogoslovski kroničar akademske godine 2013./2014. Radi se o izletu svih bogoslova i odgojitelja u Gradišće, na prostore Željezanske biskupije održanom 30. studenoga 2013. Tog izleta i danas se radosno prisjećaju i o njem prepričavaju i aktualni bogoslovi četvrte i pete godine koji su mu nazočili. Ovih dana, prisjećanju tog izleta doprinio je i jedan poseban događaj za našu Bogosloviju. Naime, kao što su bogoslovi prije nekoliko godina posjetili gradišćanske Hrvate, tako su oni, u subotu i nedjelju 20. i 21. svibnja 2017., u sklopu svog prvog hodočašća u Zagreb, kao jednu od postaja hodočašća, posjetili i Bogosloviju.
Upravo tako, skupina gradišćanskih Hrvata iz Slovačke, Austrije i Mađarske s željezanskim biskupom mons. Egidijem Živkovićem, u prijepodnevnim subotnjim satima, uputila se prema srcu bogoslovije – bogoslovskoj kapeli Presvetog Srca Isusovog gdje su u zajedništvu bogoslova i odgojitelja, zaključivši njihovu redovitu mjesečnu (svibanjsku) duhovnu obnovu, slavili svečano euharistijsko slavlje koje je uz koncelebraciju odgojitelja i prisutnih gradišćanskih svećenika predslavio mons. Egidije Živković, željezanski biškup.
Na samom početku euharistijskog slavlja, sve prisutne na čelu s biskupom srdačno je pozdravio i zaželio im dobrodošlicu, rektor Anđelko Košćak. Napomenuo je kako je lijepo kada pastir dođe u bogoslovsku zajednicu te kako je za cijelu bogoslovsku zajednicu osobito radostan trenutak posjet hrvatskih hodočasnika iz Gradišća. Ustvrdio je kako taj posjet označava povijesni dan za Bogosloviju. Riječima rektorovih pozdrava pridružio se i biskup koji je istaknuo kako je izrazito radostan što može predslaviti euharistiju u kapeli u kojoj je bio kao bogoslov prije trideset i četiri godine. Isto tako, napomeno je kako ovaj posjet prvo zajedničko hodočašće gradišćanskih Hrvata na grob bl. Stepinca te je izrekao nakane na koje prikazuje euharistiju. Rekao je da započeta euharistija zahvala za sve ono što mu je pruženo u trenucima kada je dio bogoslovske formacije polazio u Zagrebu, te svakodnevno, baš poput današnjih bogoslova, bio udionik euharistije u kapeli Presvetog Srca Isusovog, srcu Bogoslovije.
Homilijom, upućenoj bogoslovskoj zajednici i prisutnim hodočasnicima, želio je zaključiti duhovnu obnovu bogoslova koja je u tom euharistijskom slavlju imala vrhunac, a koju je predvodio mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa Karlovac (Dubovac). Biskup je govorio o pastiru-svećeniku-vjerniku te o trima krepostima koje bi trebale oblikovati pastire (svećenike), ali i svekoliki narod Božji. Govorio je o svećeniku – vjerniku kao duhovnom čovjeku, zatim svećeniku – vjerniku kao svjetovnom čovjeku te naposljetku svećeniku – vjerniku kao čovjeku Crkve. Da bi bio duhovan čovjek, svećenik, ali i svaki čovjek, ne može, kako kaže biskup, računati na ono što može sam, nego treba uvijek računati s Bogom, tj. s onim što mi ljudi nemamo u rukama. Duhovan čovjek je čovjek koji računa s Duhom Svetim i to je vrlo bitno i za život bogoslova. I sam biskup je, kako kaže, kao bogoslov jednu godinu sjedio u bogoslovskoj kapeli Presvetog Srca Isusovog te u njoj učvrstio svoj duhovni život te odlučio nastaviti svoj životni put putem svećeništva, računajući upravo s Bogom. Nadalje, biskup je napomenuo kako svećenik – vjernik, treba biti i svjetovan čovjek. No, bitno je znati u čemu je istinska svjetovnost. Rekao je kako življenje svjetovnosti treba u svećenika biti isprepleteno duhovnošću. Takvo poimanje oprimjerio je slikom svećenika koji u jednoj ruci drži Sveto pismo dok u drugoj drži novine. Bitno je dakle to dvoje povezati. Pritom rekao je kako je bitno držati balans između duhovnog i svjetovnog života te biti čim boljim svjetovnim čovjekom koji zna povezivati duhovno i svjetovno. Na kraju, govorio je o svećeniku – vjerniku kao crkvenom čovjeku. Takav treba poznavati svoju Crkvu te je ljubiti. Takav čovjek treba uočavati sve pozitivnosti koje su prisutne u Crkvi, ali i eventualne loše strane koje treba, kaže biskup, uvijek polazivši od samokritike, poboljšavati. Svi mi duhovno-svjetovni ljudi pozvani smo staviti svoje sposobnosti u službu Crkve.
Na kraju euharistije, biskup je bogoslovskoj zajednici kao dar darovao kalež sa svojim grbom te misal i lekcionare na hrvatsko-gradišćanskom jeziku. Potom je uslijedio zajednički objed tijekom kojeg je Oktet zagrebačkih bogoslova izveo dvije skladbe: Ave Maria (Ivan pl. Zajc) te Veseli se o Marija (pučka, obr. Ivon Fabijanec). U tijeku objeda prigodan govor održao je rektor Anđelko Košćak, koji je napomenuo, kako je proučavajući povijesne zabilješke, naišao na zanimljiv podatak kako su i neki bogoslovi, potkraj 15. i tijekom 16. stoljeća, kad je seljenje ljudi poradi osmanskih prodora bilo neophodno, zajedno sa svojim roditeljima iselili iz hrvatske domovine. Istaknuo je zadivljujuću činjenicu kako su gradišćanski Hrvati, unatoč tome što su se zbog okolnosti trebali iseliti iz svoje domovine, na prostorima svoje nove domovine koje su kroz valove iseljavanja nastanjivali, brižno sačuvali svoju nacionalnu svijest te sebe nikad nisu nazivali nekim subetničkim nazivom nego izričito Hrvatima (Orvatima, Horvatima). Izričući zahvalnost u ime cijele bogoslovske zajednice, rektor je željezanskom biskupu Egidiju Živkoviću darovao prigodan dar, između ostalog, fotografiju vitraja koji u bogoslovskoj kapeli prikazuje Sv. Josipa.
Na kraju objeda i zajedništva, biskup je izrekao još pokoju zgodu i sjećanje iz svojih bogoslovskih dana u Zagrebu te je svakom bogoslovu kao znak pažnje darovao prigodne darove: krunicu s njegovim grbom na kojem je istaknuto njegovo biskupsko geslo Quod cum que dixerit vobis facite (Što god vam rekne učinite), molitvu za njega i njegovu željezansku biskupiju te da se poslade, napolitanke poznatog austrijskog proizvođača. Po završetku objeda, usmjereni prema središnjem događaju hodočašća – euharistijskom slavlju koje je biskup Živković sutradan predslavio u svom središnjem odredištu, Stepinčevoj katedrali, bogoslovi, odgojitelji i prisutni gradišćanski Hrvati, otpjevali su pokoju hrvatsku pjesmu.
Sljedećeg dana, na šestu vazmenu nedjelju, u zajedništvu okupljenog mnoštva gradišćanskih Hrvata i mnoštvo vjernika među kojima je i mnoštvo bogoslova, uz koncelebraciju svećenika koji pastoralno djeluju među gradišćanskim Hrvatima te između ostalih i rektora Bogoslovije Anđelka Košćaka, u zagrebačkoj prvostolnici mons. Živković predslavio je svečano euharistijsko slavlje. Osobito značajan događaj za bogoslovsku zajednicu dogodio se nakon euharistijskog slavlja: osim što su gradišćanski Hrvati prisustvovali zajedničkom objedu u bogoslovskoj blagovaonici, Bogosloviju su posjetili i visoki politički dužnosnici: predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković te potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, kao i gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić.
Po završetku objeda, okupljeni gradišćanski Hrvati u zajedništvu sa svojim biskupom, bogoslovima i odgojiteljima, u nedjeljnim poslijepodnevnim satima, nastavili su vrlo veselo druženje na, prekrasnim zelenilom i cvijećem bogatoj, bogoslovskoj terasi. Tamburice, hrvatske narodne pjesme, čak i ples, … označili su završetak prvog hodočašća gradišćanskih Hrvata u Zagreb. (mk)
