U sklopu programa „Stopama blaženog kardinala Alojzija Stepinca“, održan je još jedan teološko-pastoralni razgovor na kojem se razmišljalo o montiranom suđenju blaženom Alojziju Stepincu.
U sklopu ovogodišnjeg programa bogoslovske zajednice Stopama blaženog kardinala Alojzija Stepinca, a čije je ostvarenje zamišljeno kroz usrdniju molitvu za proglašenje svetim blaženoga kardinala Alojzija Stepinca te proučavanje njegova lika i djela, u utorak 3. ožujka 2015. održan je još jedan u nizu teološko-pastoralnih razgovora. Pripremila i osmislila ga je duhovna grupa Sveti Marko Križevčanin čiji je voditelj Damir Burlić, bogoslov pete godine. Tema održanog susreta bili su govori kardinala Alojzija Stepinca na početku i na koncu montiranoga sudskoga procesa.
Prvi dio susreta ostvaren je dvadesetominutnim izlaganjem članova duhovne grupe koje je zamišljeno kao svojevrsni uvod i temelj rasprave u daljnjem tijeku susreta. Posebnosti je održanog izlaganja, umjesto ustaljenog monološkog načina iznošenja građe, doprinio dijaloški koji je u sebi sadržavao elemente drame. To je bilo očito s obzirom da je ulogu blaženog kardinala Stepinca tumačio bogoslov treće godine Josip Prpić, inače član navedene duhovne grupe, ali i već otprije poznat po ulozi blaženoga kardinala iz scenskog prikaza „Optuženi Stepinac“ koji je prošle godine izveden u dvorani Vijenac, u sklopu trodnevnice uoči proslave spomendana blaženog Alojzija Stepinca. Tako je prvi dio teološko-pastoralnih razgovora osmišljen kao svojevrsni igrokaz kojim se na posebniji način želio dočarati trenutak suđenja Stepincu.
Nakon dosad održanih teološko-pastoralnih razgovora s tematikom o zasigurno „lakšim“ danima Stepinčeva života, održani teološko-pastoralni razgovor odnosio se upravo na razdoblje u kojem je cilj bio dokazati postojanje banditsko – ustaške – križarske zločinačke organizacije koja je rukovođena iz jednog centra te na uhićenje Alojzija Stepinca kao učesnika, podstrekača i pomagača u radu te terorističke organizacije.
Prikazujući trenutke istražnog postupka koji je vođen nad kardinalom Stepincem, na susretu su izrečene Nadbiskupove riječi koje svoju srž imaju u riječima koje je izrekao na prvom saslušanju: Dobro. U ime Božje. Ne bojim se nikoga na svijetu. Savjest mi je mirna. No usprkos blaženikovoj mirnoj savjesti te djelovanja u Božje ime, nakon istražnog postupka sastavljena je optužnica kojom se kardinala teretilo za političku suradnju s okupatorom, prisilne vjerske prijelaze na katoličku vjeru, pomaganje naoružanim neprijateljskim vojnim formacijama i zlorabu službe vojnog vikara, pomaganje naoružanim odmetnicima te mržnju prema Narodnooslobodilačkoj borbi i tadašnjem državnom uređenju. Tako je 11. listopada 1946. nakon saslušanih svjedoka, izrečene obrane branitelja, izrečena blaženikova krivnja protiv naroda i države te kazna lišavanja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina, te gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od 5 godina. Za vrijeme čitanja presude nadbiskup se držao dostojanstveno, saslušavši nije kazao ni riječ, nego je šuteći primio nepravednu osudu. To je upravo ukratko prikazano pripremljenim prikazom.
Nakon svega što se dogodilo, a što je na neki način i ocrtano kratkim prikazom, mogla se samo ponoviti Stepinčeva rečenica: Savjest mi je mirna. Upravo ukazujući na Stepinčevu mirnu i čistu savjest koja je na neki način osuđena, svi okupljeni pozvani su na iznošenje dojmova, razmišljanja te zaključaka na izloženo čime je započela i rasprava o temi održanog teološko-pastoralnog razgovora. (mk)
