Fra Marijan Ligenza, brat bogoslova Ivana Ligenze i župni vikar Župe sv. Filipa i Jakova apostola u Vukovaru, 18. siječnja 2024. godine posjetio je bogosloviju, kako bi zajedno s bogoslovima proslavio bratsko zajedništvo u vjeri. U sklopu posjeta, predvodio je svečano euharistijsko slavlje koje je okupilo čitavu bogoslovnu zajednicu.
Rektor bogoslovije, preč. Željko Faltak, srdačno je pozdravio fra Marijana te ga svim prisutnima predstavio prije početka svete mise.
U homiliji je fra Marijan istaknuo kako Isus u današnjem evanđelju ohrabruje svoj narod riječima utjehe u području koje je za njih nesigurno – a to je za Židove more. Kroz more su izvedeni iz ropstva, a more za njih predstavlja prostor misterija, bezdana. Također, ono predstavlja izraz straha i nemoći Izraelskog naroda, ali kroz koje ih je Bog izbavio što duboko ostaje urezano u sjećanju naroda. Zbog toga se Isus često zaustavlja blizu mora i tu nevješta radosnu vijest. Dovodi narod blizu stvarnosti koja u njihovoj memoriji živi a to je stvarnost izbavljena. S Isusom, Mesijom sada se upotpunjuje ta istina otkupljenja, koji će sa svojom mukom, smrti i uskrsnuću ponovno provesti kroz vodu očišćenja i izbavljenja, a to je krštenje. Mi smo i danas potrebni Isusova vodstva. „Potrebni smo da nas Isus povede uz more našeg života, da obnovimo naša sjećanja i posvijestimo si iz kakvog kaosa, ili straha ili traženja me je Bog izbavio i ponudio mi put spasenja, put posvećenja, put svetog poziva, put svećeništva“. Možemo li u tom svom moru prepoznati dobro koje nam je Bog darovao, Njegovu ljubav s kojom nas je privukao sebi.
Isus u evanđelju osim tjelesnog ozdravljenja, vraća i dostojanstvo ljudima, ozdravlja ih od grijeha svojim milosrđem što je zapravo temelj za fizičko ozdravljenje za kojim čeznu. „Takvoga zdravlja potrebni smo i mi, da ozdravi naša duša i tijelo upravo po susretu s Isusom“. Zato je potrebno ne posustati na putu hoda za Njim, nego ga pratiti kao oni koji su odabrani i naučiti liječiti i ozdravljati narod u njihovim potrebama da drugi osjete Božansku ljubav koja mijenja sve stvoreno. Spremajući se za tu zadaću koja se po daru poziva dobiva, „dopustimo da nas Isus dotakne“. Potrebno je dopustiti Isusu „da nas dotakne kao pravi čovjek ljubavlju koja se osjeća i kao pravi Bog opraštanjem koje nas mijenja“. Tako promijenjen čovjek, spreman je za bitku, za duhovni boj u koji ga Crkva šalje. Duhovni boj naviještanja i bitka čuvanja vjere je upravo i ova osmina za jedinstvo kršćana koja je počela. Potrebno je da svi budu jedno u Crkvu, no to je moguće jedino ako Crkva bude imala prave borce za vjeru koji neće razvodnjavati povjerenu joj zadaću u svijetu, a to je da svijet učini spremnim za Kristov ponovni dolazak. Kristov ponovni dolazak već sada u ovom slavlju ponovno se doživljava. U žrtvi svete mise kalvarija je prisutna. „Bila nam ona snaga u životu, okrepa u borbi protiv zla i grijeha, siguran put posvećenja, dar ljubavi i nada vječnoga života.“
Po završetku euharistije, zajedništvo je nastavljeno večerom. Na kraju druženja, fra Marijan je još jednom izrazio svoju zahvalnost na pozivu i podijelio s prisutnima zanimljivu priču o početku svog duhovnog puta. Istaknuo je kako je davno, samo na kratko posjetio bogosloviju, no već tada je osjetio poziv prema redovništvu i franjevcima. Tijekom večere, bogoslov Krešimir Haramija pozdravio je vlč. Marijana s kojim je i najbolji prijatelj i u ime cijele zajednice darovao mu je prigodan poklon. Također, pozdravima se pridružio Ivan Ligenza koji je sa svima nama podijelio radost koju je osjećao zbog prisutnosti svoga brata u zajednici.
TEKST: Dominik Čaušić
FOTO: Antonio Kljajić
