Poticajem prefekta vlč. Ivana Dodleka, a u prigodi dana Otvorenih vrata Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, 2009. bogoslovi su upriličili prvu predstavu pod nazivom „Špilja razbojnička“. Desetak bogoslova od prve do pete godine odazvalo se tom projektu i tako je nastala amaterska bogoslovna glumačka skupina, koja je samo nastavak mnogih predstava tijekom povijesti sjemeništa a u izvedbi zagrebačkih bogoslova. Predstava je bila izvedena i u prigodi Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, u dvorani Vijenac, te je bila jako dobro prihvaćena i primila je mnoge pohvale.
Tako je i iduće godine priređena nova predstava, također pod redateljskom palicom prefekta vlč. Ivana Dodleka, pod nazivom „Niti čijem niti vidim“. Ovu je predstava bila izvedena tri puta, što potvrđuje dobar prijem kod publike.
Treća u nizu priređena je predstava pod nazivom „Priorova priča“ 2011. Treba istaknuti da su ovu predstavu u cijelosti sami pripremili glumci bogoslovi, uz potporu vicerektora vlč. Damira Ocvirka. Redateljsku palicu, na svoja leđa, preuzeo je bogoslov Krunoslav Juraković. Predstava se izvodila također u prigodi Otvorenih vrata bogoslovije, a bila je i prikazana ministrantima u sjemeništu na Šalati.
Četvrta predstava koju priređujemo ove godine pod nazivom „ Čovjek koji je bio Četvrtak“ ( G. Keith Chesterton), do sada je najzahtjevnija, samim time što vremenski traje duže nego prethodne predstave, a u redateljski stolac ponovno se vratio prefekt vlč. Ivan Dodlek.Tema koja se proteže kroz svaku predstavu, uvijek u pozadini ima neku društvenu i kršćansko-vjersku poruku. Koristeći se suvremenim tehnološkim pomagalima, predstava se još više se čini zanimljivija i gledateljima vrlo razumljiva. Tehnološka pomagala, rekviziti, kostimi, postavljanje scene za predstavu djelo su samih bogoslova glumaca.
Može se reći kako se svaki bogoslov koji sudjeluje kao glumac, dragovoljno odazvao s velikim entuzijastom kako bi djelić svog glumačkog talenta usado kao plod ljubavi prema svojoj bogoslovnoj zajednici, ali i da na taj način prikaže zahvalu svojim roditeljima, članovima obitelji, prijateljima za njihovu podršku koju dobiva na putu svog svećeničkog zvanja.
Svakako da sav uloženi trud, odricanje vremena ništa ne bi vrijedilo bez pomoći samog Gospodina Isusa Krista, koji svojim Duhom oplemenjuje i obogaćuje ono što ljudska ruka na Božju slavu želi učiniti. Ako se kaže da onaj koji pjeva dvostruko moli, tada vrijedi za onoga koji glumi trostruko slavi Boga, riječima, gestama i pjesmom.
